David i Golijat iz ove priče svađaju se oko pitanja čiji su geni koje je vjetar svojedobno "posijao" preko ograde, koja je razdvajala njihove posjede. Ali važno je i pitanje: tko u tom slučaju platiti odštetu? Do prije par desetljeća obični ljudi nisu imali pojma o licencama. Dozvola korištenja nečega (licere je latinski izraz) posljedica je društva znanja. Ako znanje nije svima slobodno dostupno, s njim se može zaraditi novac. Puno novca. I to bez rizika. U ugovorima o licenciranju softwarea često stoji jedan članak kojim se proizvođač ograđuje od eventualne štete nastale korištenjem proizvoda. Istu stvar već godinama prakticiraju i proizvođači genetski manipuliranih organizama.

Američki proizvođač sjemena Monsanto do sada se uspješno ograđivao od odgovornosti za nastalu štetu, ali od današnje srijede (23.1.2008.) Monsanto je pred sudom: krivac je kanadski seljak i dobitnik Alternativne Nobelove nagrade Percy Schmeiser.

Vjetar "otpuhao" sjemenke na Percyjevo polje

77-godišnji Kanađanin, nekadašnji gradonačelnik i zastupnik u regionalnom parlamentu, sa svojom je ženom Luise u malom mjestancu Bruno na zapadu Kanade uzgajao bio sjeme uljane repice. 1998. kemijski i sjemenarski koncern Monsanto protiv bračnog para podigao je optužnicu. U njihovom je sjemenu pronađeno 0,6% Monsantovog genetski manipuliranog sjemenskog materijala. To je sjeme vjetar s Monsantovih poljoprivrednih površina jednostavno "otpuhao" na Schmeiserovo polje, a on kaže:

"Monsanto nas je tužio zbog povrede patentiranog proizvoda, oni su rekli da mi koristimo njihovo sjeme bez licence. Predbacili su nam povredu prava korištenja zaštićenog proizvoda i to je u većini zemalja slučaj kojim se bave Savezni sudovi."

Na veliko iznenađenje bračnog para sud je presudio da oni cijelu svoju žetvu moraju predati koncernu...oni su zapravo bili sretni da još nisu morali platiti odštetu Monsantu, koji je zahtijevao oko milijun kanadskih dolara. Da je sud kojim slučajem tako presudio, mali proizvođači bio hrane bi financijski kolabirali.

Sporom se bave najviši kanadski sudovi

Vrhovni kanadski sud 2004. godine potvrdio je da je Monsanto vlasnik patentiranih gena, a time i cijele žetve, jer se geni nalaze u uljanoj repici koju su Schmeiserovi poželi. Nikoga očito nije zanimala činjenica da je tom presudom, odnosno igrom sudbine i prirodnim ćudima vjetra koji je zapuhao u jednu, a ne na drugu stranu, uništeno sve ono što je kanadski bračni par stvorio tijekom 50 godina svoga rada. Sudska presuda i Pirusova pobjeda bi se Monsantu mogla ipak obiti o glavu. Percy Schmeiser je sada i sam podigao tužbu: on sada tuži Monsanto:

"Vrhovni sud je odlučio da vlasnik kontrolira patentirane gene, bez obzira gdje oni završili i u kojoj se biljci nalazili i na kojem posjedu nekog seljaka. Oni moraju kontrolirati taj životni oblik. Ali kada netko nešto posjeduje, naprimjer gen u nekom poljoprivrednom proizvodu, i taj gen završi u prirodnom okolišu gdje ga se više ne može kontrolirati onda vlasnik gena mora pokriti nastalu štetu, naprimjer štetu nastalu zbog gubitka nekih vrsta, promjena koje nastaju na autohtonim sjemenkama i osobito pravo proizvođača bio hrane da uzgajaju ono što oni žele. Ali ta je mogućnost sada uništena."

Dovitljivi seljak i njegove metode

Schmeiser je od Monsanta zatražio da ukloni genetsko sjeme koje je vjetar nanio na njegovo polje. Monsanto nije reagirao, seljak je to sam napravio i poslao račun koncernu. Koncern nije platio i slučaj je dospio pred sud. Iako se radi o svoti od samo 600 dolara, o slučaju se raspravlja pred najvišim kanadskim sudovima: radi se o osjetljivoj temi: mora li neki proizvođač pokriti štetu koju prouzroče njegovi proizvodi i u slučaju da je njihovo korištenje dozvoljeno isključivo na temelju licence? Ukoliko na to pitanje odgovor bude "DA", u problemima će se naći ne samo proizvođači sjemenki, već i softwarea: u brojnim računarskim programima ima velikih grešaka. Ako sud kaže da je Monsanto kriv, može se očekivati cijeli val tužbi za plaćanje odštete: u Kanadi i u SAD-u mnogi seljaci pate zbog sve intenzivnijeg korištenja genetski manipuliranog sjemena, kako kaže seljak Percy Schmeiser:

"Seljaci su pretrpjeli veliku gospodarsku štetu nakon što više nisu mogli prodavati repicu, soju i kukuruz koji su bili onečišćeni genetski manipuliranim sjemenom. To pogađa i druge branše, naprimjer medare. Med se ne može izvoziti jer je genetski onečišćen. Stvar je još i gora: križanjem nekih sorti onečišćeno je sve više vrsta voća, tako da ih proizvođači bio hrane više ne mogu ni uzgajati."

Poraz seljaka bio bi poraz za čovječanstvo

Ukoliko sud ne proglasi Monsanto krivim to bi bio poraz za sve one koji se bore za čistu prirodu: to bio ustvari bila pozivnica na zagađivanje prirode i nanošenje štete mušterijama. Bila bi ugrožena i opskrba živežnim namirnicama. Seljacima bi bilo zabranjeno koristiti dio žetve kao sjeme za sjetvu godinu kasnije. U Njemačkoj je od 1998. na snazi jedan zakon kojim su seljaci obvezani da proizvođačima sjemena plate "licencu" ukoliko dio svoje žetve posiju na njivama iduće proljeće. To je ustvari dozvola koncernima za tiskanje novca. Kanadski seljak Percy Schmeiser je ogorčen:

"Kao proizvođači sjemena mi smo mišljenja da se to pravo na korištenje sjemena od žetve ne smije ograničiti. Kada vi seljacima ograničite pravo uzgoja sjemena prilagođenog tlu, klimi i bolestima koje su tipične za neku regiju, vi ćete zaustaviti budući razvoj novih vrsta sjemena i biljaka. Regija koja je udaljena samo 200 kilometara ima sasvim drugačije uvjete. Ne može se svako sjeme uzgajati na svim poljima. Kod nas se obično kaže kako "jedna rukavica ne odgovara svakome."

Kod procesa u Kanadi ne radi se dakle samo o tome tko je odgovoran za neki proizvod, već i o pitanju želimo li mi da nam hranu proizvode milijuni seljaka ili nekoliko velikih multinacionalnih koncerna, koje se teško može kontrolirati.