Kada je Sergej Surovikin u listopadu 2022. imenovan vrhovnim zapovjednikom ruskih postrojbi u Ukrajini, njegova reputacija je bila u prvom planu. Ovog 57-godišnjaka na društvenim mrežama često su nazivali "general Armagedon". U ratu u Siriji vodio je ruske oružane snage 2017. i ponovno 2019. godine.

Imenovanje Surovikina vrhovnim zapovjednikom ruske invazijske vojske u Ukrajini toplo su pozdravili svi oni u Rusiji koji su željeli oštrije akcije nakon neuspjeha u istočnoj Ukrajini - prije svih čečenski vladar Ramzan Kadirov.

Od ruske invazije na Ukrajinu u veljači Surovikin je već zapovijedao južnom grupom ruskih trupa. Njegovo imenovanje za zapovjednika kompletne invazijske vojske uklopilo se u strategiju eskalacije ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekla je tada za Deutsche Welle Margarete Klein, stručnjakinja za rusku sigurnosnu i vojnu politiku u Zakladi znanost i politika. Prema njenim riječima namjera je bila psihološki utjecati na Ukrajinu: trebala je biti demoralizirana i uplašena.

Bezobzirna misija

Pod Surovikinovim vodstvom ruski agresori postali su sve beskrupulozniji u napadima na civilne ciljeve u Ukrajini. Međutim, i dalje su izostajali vojni uspjesi. U jesen 2022. on je organizirao povlačenje ruskih napadača iz južnog ukrajinskog grada Hersona. Na taj je način Surovikin izbjegao još veći vojni poraz.

Najkasnije do zime 2022./2023. ruskim je generalima postajalo sve jasnije: vojnog uspjeha u Ukrajini neće biti. Naprotiv: ukrajinski branitelji uspjeli su - i uspijevaju do danas - izvesti protunapad na brojnim crtama bojišnice. Frustracija zbog toga rasla je na ruskoj strani i pod vrhovnim zapovjednikom Surovikinom. O brzoj pobjedi nad Ukrajinom, kakvu je predsjednik Putin očekivao, nije se moglo ni razmišljati.

Razočarenje je najjasnije izrazio šef Wagnera Jevgenij Prigožin – što ga je učinilo popularnim među mnogim Rusima i ruskim časnicima. Prigožin je za izostanak vojnih uspjeha okrivio ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika stožera Valerija Gerasimova. Kada ni to nije pomoglo, Prigožin se u lipnju sa svojom plaćeničkom trupom odvažio na ustanak, krenuo prema Moskvi, ali je na kraju odustao. Zauzvrat mu je navodno dopušteno da se sa svojim plaćenicima nesmetano smjesti u Bjelorusiji.

Mlako distanciranje

Prema navodima ruskih vojnih blogera, Sergej Surovikin navodno je znao za Prigožinove planove. U početku je Sorovikin šutio o ustanku šefa plaćenika, poput mnogih ruskih generala. Potom  je Surovikin javno osudio ustanak. Ipak distanciranje je očito došlo prekasno i bilo je vrlo mlako. Mnogi analitičari u Moskvi su sigurni: Surovikinova bliskost s Prigožinom bila je njegova propast.

Nakon okončanja Prigožinovog ustanka, Surovikin je uhićen i saslušavan. Dugo ga nije bilo u javnosti. Čak ni njegova obitelj, kako se saznaje, nije imala kontakt s njim. Prema izvještajima medija, on je sada navodno smijenjen s dužnosti, ali ostaje na raspolaganju Ministarstvu odbrane.

Podrijetlom iz Novosibirska, Sergej Surovikin je pohađao višu vojnu školu u Omsku 1987. i borio se u afganistanskom ratu. Godine 1991. bio je uključen u neuspjeli puč protiv predsjednika Mihaila Gorbačova. Kao zapovjednik tada je izdao naredbu svojim vojnicima da tenkovima pregaze tri prosvjednika koji su podigli ulične barikade. To ga je odvelo iza rešetaka na šest mjeseci. Odgovornost za to on je odbacio. Državnom odvjetništvu je rekao da je samo izvršavao naređenja.

Optužbe za ratne zločine

Organizacije za ljudska prava optužuju Surovikina za brojne ratne zločine u Siriji i teroriziranje civilnog stanovništva. Prema navodima Human Rights Watcha, on je naredio bombardiranje bolnice u pokrajini Idlib, unatoč tome što se znalo da tamo borave mnoga djeca. Navodno je u najmanju ruku odobrio, ako ne i naredio, napade kemijskim oružjem na civile u Siriji. Također ga se smatra odgovornim za bombardiranje grada Alepa, koji su ruske zračne snage pretvorile u ruševine 2016. godine. Putin mu je 2017. za vojnu službu u Siriji dodijelio medalju "Heroj Rusije".

Gdje god je ruska vojska prolijevala krv civila tokom proteklih nekoliko desetljeća, Surovikin je gotovo uvijek bio uključen. Između ostalog, bio je angažiran u Drugom čečenskom ratu 2004. i 2005., a u listopadu 2017. postao je vrhovni zapovjednik ruskih zračnih snaga.

Je li se osobno obogatio? „Nemamo dokaza za to", kaže Margarete Klein. No poznato je, kaže ona, da je korupcija u ruskoj vojsci endemska.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu