„Nema sličnih odnosa između bilo koje dvije zemlje sveta", kaže Norbert Lammert (75), dugogodišnji član Kršćansko-demokratske unije (CDU) i raniji predsjednik Bundestaga. Iz tih riječi je jasno – odnos Njemačke i Izraela je poseban, jedinstven.

Danas je Lammert direktor zaklade „Konrad Adenauer" bliske CDU-u. Ta zaklada je, nekoliko dana pred prvu godišnjicu Hamasovih terorističkih udara na Izrael, s oko 1.200 ubijenih i više od 230 talaca, posvetila ovoj temi jedan studijski dan. Čule su se i jasne kritike na račun njemačke vladajuće koalicije.

Dio njemačke povijesti je uništenje šest milijuna Židova za vrijeme nacizma. Posebnu odgovornost Njemačke za Izrael, koji je postao domovina preživjelih, njemačka politika pakuje u dvije riječi – „državni rezon".

Sintagma potiče od francuskog raison d' état, i u novije vreme se često „prevodi“ i kao „nacionalni interes“.

Te riječi se pak nigdje ne pojavljuju u njemačkom Ustavu, ni kada je riječ o Izraelu.

Naslijeđe Angele Merkel

U ožujku 2008. je tadašnja kancelarka Angela Merkel (CDU) bila prva strana šefica neke vlade koja je govorila pred Knessetom, izraelskim parlamentom:

„Svaka savezna vlada i svaki kancelar prije mene bili su privrženi posebnoj povijesnoj odgovornosti Njemačke za sigurnost Izraela. Ta povijesna odgovornost je dio državnog rezona moje zemlje", rekla je Merkel.

Kako je pojasnila, to znači da za nju sigurnost Izraela „nikada ne može biti predmet rasprave".

I u koalicijskom ugovoru aktuelne njemačke vlade, koju predvodi socijaldemokrat Olaf Scholz, stoji: „Sigurnost Izraela je za nas nacionalni interes."

O terora 7. listopada, koji je uzdrmao Izraeldo srži, sve se češće u Njemačkoj spominje taj „državni rezon" ili „nacionalni interes".

„U ovom trenutku za Njemačku postoji samo jedno mjesto. Mjesto na strani Izraela", rekao je Scholz jednom pred parlamentom. „Na to mislimo kad kažemo da je sigurnost Izraela njemački nacionalni interes."

Ali, i pre i poslije tih riječi, u Izraelu su se često ljutili na političke poteze Berlina, recimo na glasanje o rezolucijama UN-a uperenim na Bliski istok.

Josef Schuster, predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, na zasjedanju zaklade „Konrad Adenauer" otvoreno je rekao što o tome misli. Kaže, „državni rezon" se ne mora primarno odnositi na vojnu pomoć Izraelu „nego da se digne glas u prilog Izraelu".

Dodao je da to polako nestaje iz njemačke politike, te da se sve češće čuje „da, ali“. Imenom je kritički spomenuo današnju šeficu diplomacije Annalenu Baerbock (Zeleni).

„Ne opet"

Schuster već dugo važi za nekoga tko upozorava njemačku politiku i to sve oštrije. Kad su, nakon 7. listopada i eksplozije antisemitizma u Njemačkoj, vodeći njemački političari ponavljali mantru „nikad više“ – koja se odnosi na antisemitizam i holokaust – Šuster je suprotstavio drugačije riječi – „ne opet“.

Kad je početkom srpnja govorio u Potsdamu na otvaranju nove sinagoge, Schuster je kritizirao to što se zastupnički klubovi u Bundestagu ne uspijevaju dogovoriti o rezoluciji o zaštiti židovskog života i protiv antisemitizma. Među slušaocima je tada bila i Baerbock.

Schuster je sada rekao da je „sramotno" što takve rezolucije nema ni gotovo godinu dana nakon Hamasovih napada. Upozorio je i na druge pokazatelje – rast broja antisemitskih napada, proteste, grafite protiv Izraela, ankete prema kojima njemačko stanovništvo sve manje podržava Izrael.

Na istom skupu, njemački Židovi su pričali o svojim iskustvima. Upečatljiv je bio razgovor sa Ricardom Louk, čiju su kćer Shani Louk teroristi Hamasa oteli, ubili i paradirali s njezinim tijelom.

Ricarda Louk je govorila o stanju u Izraelu, strahovima i nadama. Rekla je kako želi da se ljudi sjećaju slike njezine kćerke dok je bila živa i dok se radovala životu.

Tko je tog ponedjeljka (30. rujna) htio ući u zgradu zaklade Konrad Adenauer u središtu Berlina usred četvrti sa zgradama veleposlanstava, morao se progura pored dvadesetak propalestinskih demonstranata od kojih su se neki privezali lancima i sudionike konferencije nazivali „nacistima" i „ubojicama". Nekoliko sati kasnije, privremeno su privedeni.

Neki židovski studenti su o tome kasnije rekli da su u Njemačku došli kao djeca s roditeljima iz Bjelorusije i Ukrajine – a sada ih ovdje vrijeđaju kao „naciste".

„Državni rezon Hamasa"

Izraelski veleposlanik Ron Prosor bio je među onima koje je policijska pratnja morala da uvesti u zgradu. Taj diplomat je govorio jasno protiv kursa njemačke politike. Rekao je još da Hamsov „državni rezon uništenje židovske države".

Njemački „državni rezon" je pak lijep kao izraz, nastavio je on, ali ga treba konkretizirati podrškom prijateljima na međunarodnim forumima koji „stalno demoniziraju" Izrael.

Prosor je podsjetio Scholza na njegove riječi o tome da je mjesto Njemačke samo na strani Izraela, i rekao da nakon riječi trebaju uslijediti djela. Kritizirao je njemački kurs u okviru tijela Ujedinjenih naroda i pri rezolucijama koje kritiziraju Izrael. Rekao je, „naši prijatelji" u Berlinu su uvijek suzdržani pri glasanju. Ali: „Suzdržavanje nije stav", dodao je Prosor.