Teroristi Islamske države (IS) počeli su s detonacijama u sirijskom antičkom gradu Palmiri koji su nedavno osvojili. Ipak, u zrak do sada nisu dizali antičke spomenike kao što se strahovalo već jedan zatvor u koji je predsjednik Asad zatvarao protivnike svog režima. Organizacija Amnesty International je taj zatvor još 2001. opisivala kao mjesto na kojemu zatvorenici prolaze kroz "najveće patnje, najveća poniženja i najveći strah". Nije stoga slučajnost da je IS dignuo u zrak baš ovaj simbol užasa – time se teroristi stanovništvu preporučuju kao neka vrsta oporbene snage. A time bi i doista mogli požnjeti simpatije.

Teško protiv gerile

Jer prije nekoliko dana je Asadov režim još jednom pokazao svoju brutalnost kada su, prema navodima Sirijskog ureda za promatranje ljudskih prava, vladine jedinice iz zraka napale grad Al Bab koji je također pod kontrolom IS-a. Na njega su bacane improvizirane rasprskavajuće bombe napravljene od bačava nabijenih eksplozivom i komadićima metala pri čemu je ubijeno najmanje 59 civila.

Osvajački pohodi islamista i bezobzirno djelovanje Asadovog režima pokazuju u kakvoj se bezizlaznoj situaciji nalazi Sirija. I prošloga vikenda su američki zrakoplovi napadali položaje u Siriji i Iraku, ali borba protiv IS-a je i dalje bezuspješna. Za to postoje vojni i politički razlozi.

Vojne prije svega treba tražiti u gerilskom načinu borbe terorista. Čak i kada zauzimaju čitave gradove, pripadnici IS-a su podijeljeni u male skupine koje je teško neutralizirati iz zraka. Čak i ako ih se uspije pogoditi, gubici u ljudstvu za IS ostaju minimalni. Ili još gore, u zračnim napadima stradaju civili – baš kao u Al Babu – što onda mnoge sunite motivira da se pridruže IS-u.

Borba između Teherana i Rijada

Nije bolje ni na političkom terenu. Sirija i Irak su već odavno poprišta ratova za tuđi račun. U Siriji i Iraku, ratuje se zapravo za račun šijitskih i sunitskih regionalnih sila - Teherana i Rijada. Iran se oslanja na vlastite, šijitske, jedinice ali još više na Hezbolah. Saudijci i druge zaljevske države, s druge strane naoružavaju i financijski pomažu sunitske grupe koje se u Siriji bore protiv Asada, ali i protiv IS-a.

Tako je nastala raštrkana bojišnica na kojoj i pobjede i porazi traju samo po dva-tri dana, prije nego što se situacija na opet ne promijeni. Al Jazeera piše da "sirijski režim uništava zemlju koju navodno štiti": "Oporbene grupe su ili nesretni partneri regionalnih sila koje slijede svoj interes ili su upravo one odgovorne za divlji ekstremizam." Katarska medijska mreža dodaje da više nitko ne mari za interese stanovnika Sirije već da svatko ratuje iz svoje "sebične računice".

Moć šijitskih paravojnih postrojbi

Dnevne novine Al Hayat – koje inače financira jedan saudijski magnat – pišu da Iran pokušava povećati svoj utjecaj u Siriji, Iraku, Libanonu i Jemenu te da mu pojava Islamske države čak i odgovara. Jer, Teheran se sada predstavlja kao jedina regionalna sila koja se u stanju samostalno suprotstaviti terorističkoj grupi. "Teheran želi pokazati Washingtonu da ne treba imati ništa protiv iranske nazočnosti u Siriji i Iraku jer je borba protiv IS za Iran ionako apsolutni prioritet", piše ovaj list.

Šijitske paravojne postrojbe u Iraku već imaju dobre pozicije – vojska vlade u Bagdadu prisiljena surađivati s njima jer se sama ne može nositi s IS-om. I to unatoč tome što su šijitske milicije poznate po zločinima nad sunitskim civilima i što ih je Amnesty International više puta kritizirao. Sve je više onih koji predlažu svearapsku koaliciju koja bi zajednički porazila Islamsku državu i tako izbjegla da Iran vuče konce. No to je sve još čisto teoretiziranje.

Kako je tijekom vikenda još jednom konstatirao i njemački šef diplomacije Frank-Walter Steinmeier, borba protiv IS-a će potrajati. Da je napredovanje te terorističke mreže već donekle zaustavljeno – to Steinmeier ne želi prihvatiti. "IS je i dalje smrtonosna opasnost za muslimanski svijet i realna prijetnja i za nas", konstatirao je.