Nedostaje svega: hrane, medicinskog materijala i opreme, krova nad glavom. Mnogi Sirijci više nemaju ni osnovne stvari koje su im potrebne za život - odjeću, obuću, pokrivače... UN prenosi kako je hitno potrebno pružiti pomoć za više od 12 milijuna građana te zemlje. Među njima je pet i pol milijuna djece. "Ovo je najveća humanitarna katastrofa novijeg doba", izjavio je Šeih Sabah al-Ahmad al-Sabah, emir Kraljevine Kuvajt koja je organizirala donatorsku konferenciju, održanu u utorak (31.3.).

Da bi se pomoglo tim ljudima potrebno je prikupiti 8,4 milijarde dolara, predlagao je UN zajedno s organizacijama Crveni križ i Crveni polumjesec. Po prvi put je UN napravio i kalkulaciju potreba susjednih država, prvenstveno Turske, Libanona i Jordana. Ove države su sve više opterećene jer u njih stalno pristižu izbjeglice iz Sirije. Trenutno u te tri države boravi 4,5 milijuna sirijskih izbjeglica. Njima je potrebno 5,5 milijardi dolara. Njemačka je od 2012. godine do danas sudjelovala u prikupljanju oko milijardu dolara humanitarne pomoći.

Obećanja su jedno, stvarnost drugo

Humanitarna organizacija Oxfam prenosi kako je do sada od te milijarde dostupno svega 850 milijuna dolara. Suradnik ove organizacije Nikolai Link prenosi kako je razlog za to što je godina, relativno gledano, tek počela i sredstva tek trebaju pristići. S donatorskom konferencijom u Kuvajtu stvari bi se mogle promijeniti. Zanimanje javnog mnijenja, naime, igra veliku ulogu kada je u pitanju humanitarna pomoć. "Očito da neke države rado čekaju konferencije poput ove u Kuvajtu kako bi onda njihove donacije postale poznate javnosti", kaže Link, koji je optimist: "U ovakvim slučajevima se prikupi i nešto više novca nego što se traži."

Mada na prvi pogled iznosi o kojima se govori izgledaju ogromni, sve postaje relativno kada se uzmu u obzir užasne posljedice nakon četiri godine rata. U mnogim dijelovima Sirije u potpunosti je uništena vodovodna mreža. Ukupni kapacitet sustava za opskrbu vodom u toj zemlji je prepolovljen u odnosu na doba prije rata. Potrebno je hitno pružiti pomoć za skoro 12 milijuna ljudi.

Razoreno je i više od polovice bolnica u Siriji. Posljedica toga je da sirijske žene rađaju djecu u lošim uvjetima. U ovoj zemlji se dnevno rodi oko 1.500 djece. Stanje je još gore i zato što je djelomično ili potpuno uništeno oko 1,2 milijuna kuća. Više od 1,6 milijuna Sirijaca nema nikakav krov nad glavom. Uz sve to, u zemlji vlada nestašica hrane. Sedam posto Sirijaca pati od akutne, a oko dva posto od teške pothranjenosti.

Teško je pružiti pomoć

Mnoge organizacije su spremne pomoći izbjeglicama. Tu su UN, ali i humanitarne nevladine organizacije. One rade na različite načine, prenosi Nikolai Link. Oxfam ima dozvolu sirijske vlade da djeluje i na teritoriju te zemlje. "U tom smislu se koncentriramo na to da u pojedinim regijama ponovo uspostavimo snabdijevanje vodom", kaže Link. U Oxfamu pokušavaju da tu pomoć pruže za što više ljudi i na što više raznih lokacija. Posebno težak je rad u područjima zahvaćenima borbama ili u blizini opkoljenih gradova. Uspostavljena je i suradnja s lokalnim organizacijama uz čiju pomoć se uspijeva doći i do opkoljenih zona. Na taj način se pomoć dostavlja i do nekih od ukupno pet milijuna Sirijaca za koje UN navodi da žive "u područjima koja je posebno teško snabdijevati".

Druge organizacije rade po načelu "cross-border", odnosno pružaju pomoć iz država koje graniče sa Sirijom i za to djelovanje nemaju dozvolu vlade u Damasku. Takvo pružanje pomoći je povezano s rizikom. Organizacije osim toga strahuju da ih u njihovom radu mogu ometati sukobljene strane.

Potpuno bez podrške ostaju ljudi koji žive na područjima pod kontrolom takozvane "Islamske države" ili drugih terorističkih organizacija. Humanitarne organizacije ne mogu doći do tih regija, a rad u njima je jednostavno preopasan.

Neizvjesna budućnost

U jednom posebnom dokumentu UN traži da se sukob u Siriji riješi diplomatskim putem. U suprotnom bi se humanitarna situacija mogla dodatno pogoršati. To bi imalo posljedice prvenstveno po mlade. Brojne škole su razorene, a neke koje su ostale čitave su pretvorene u uporišta vojske. Zato bi veliki dio djece i mladih mogao ostati bez šansi za obrazovanje. Na taj način bi, dugoročno gledano, njihova budućnost bila na kocki. A time i budućnost cijele zemlje.