Za vrijeme bivše SFRJ živjelo se bezbrižnije i sa više stila, dojam je većine posjetitelja čiji se uzrast kreće od tri do 80 godina. Na izložbi se mogu vidjeti odjeća, namještaj tipičnih dnevnih soba i ureda, nekadašnje učionice i dvorane za tjelesnu kulturu, predmeti dizajnirani po ukusu prošlog razdoblja, ambalaža za prehrambene proizvode, koji gotovo kod svih bude izvjesnu nostalgiju. To potvrđuje i jedan 73-godišnji Beograđanin. «Mi smo suvremenici svega ovoga i puno osjećaja veže nas za ovo što smo vidjeli…Nisam bio komunist, niti sam bio iz komunističke obitelji ali moram reći da se onda živjelo mnogo sretnije i ljepše, nego sada», kaže on.

Iako su gotovo 50 godina mlađi od našeg sugovornika, dvoje dvadestogodišnjaka poslije izložbe zaključuju kako su ipak trebali roditi nekoliko desetljeća ranije. «Izložba je super. Oduševljeni smo, a moja djevojka i ja smo definitivno zaključili da smo rođeni u pogrešno vrijeme – trebali smo biti rođeni 60-tih godina. Ne znam je li se živjelo bolje, ne glorificiram bivšu Jugoslaviju, ali to vrijeme me privlači zbog mode i stila života», kaže mladić.

Bili smo osigurani

Izložbom se podsjeća na glazbenu scenu, uspjehe nogometnih i košarkaških reprezentacija bivše zemlje, najznačajnije dnevne listove i tjednike a posebno mjesto zauzima putovnica bivše SFRJ. „Nekadašnja država omogućavala je bolje uvjete za školovanje i zaposlenje, a nekadašnje vrijeme sa sobom je nosilo manje stresa“, kažu dvije sredovječne Beograđanke. «Emotivno sam vezana za bivšu Jugoslaviju. Da, mislim da se nekada živjelo bolje, jednostavno zato jer se živjelo smirenije. Činjenica je da su sada potpuno druga vremena, ali sigurnost koju smo tada imali, sasvim je drugačija nego danas», objašnjava jedna, a njena prijateljica dodaje:«Nekada smo bili osigurani ali pitanje koje se postavlja je – je li cijena toga bila da netko drugi kasnije to mora otplaćivati…Ipak, činjenica je da se lijepo živjelo. Lijepo je što imamo te uspomene».

Izložba putuje po regiji

Prvi dio izložbe bio je otvoren u srpnju i tada ju je posjetilo 40.000 osoba a veliki broj posjetitelja i drugog, proširenog dijela, navodi na zaključak da posjećenost niti ovog puta neće biti manja. Odakle ideja da se takva izložba organizira, za DW objašnjava jedan od glavnih organizatora izložbe, Uroš Radulović: «Zaključili smo da se na ovim prostorima svima uvijek čini da je ono što se trenutno živi – najteže vrijeme. Zato smo počeli razmatrati koja su to vremena bila najljepša i shvatili smo da je lijepo bilo razdoblje od 50-tih do 90-tih godina tj. vrijeme uspona i razvoja Jugoslavije. Izložba je u prvoj fazi izazvala mnogo osjećaja kod ljudi i nadam se da će tako biti i ovog puta».

Poslije srpnja, prvi dio izložbe gostovao je u Sloveniji, a drugi dio vjerojatno će slijedeće godine biti postavljen u BiH i u Hrvatskoj. Iako naglašava da se niti na koji način ne veliča bivša zemlja, Radulović ne negira da izložba može pobuditi nostalgiju za bivšim vremenima."Izložba je nostalgična na neki način. Ali, to je potpuno subjektivan doživljaj, nije nam to bio cilj. Cilj je bio da se prikaže život običnog čovjeka u tom razdoblju bez ikakvih zaključaka i političkih konotacija."

O tome svjedoči i jedna od pisanih poruka na izložbi u kojoj se navodi: "On, prosječan Jugoslaven, ponekad je bio građanin pokorni, a ponekad samoupravljač, ali se osjećao kao građanin svijeta”.