Raymond i njegov prijatelj šeću centrom Vallete i zaustavljaju se kako bi pogledali što ima novoga na improviziranom spomeniku iznimno popularne blogerice Daphne Caruane Galizie, koja je poginula u eksploziji autobombe prije godinu dana. „Sretni smo što smo imali nekoga poput nje", kaže ovaj muškarac. „Ljudi poput nje…OK, oni nisu savršeni, ali ne može svatko istraživati na taj način.“

U blizini jedan gradski namještenik mete trg nakon što su se razišle mase turista, a ulični zanatlije i prodavači, koji su pokušali pridobiti njihovu pažnju, pokupili svoju robu i otišli. Valletta i dalje živi u svom uobičajenom ritmu, iako se od prošlog mjeseca „spomenik" ubijenoj novinarki mijenja iz dana u dan.

Godina dana potrage, mjesečni prosvjedi i uvijek nova otkrića koja se poput plime i oseke šire talijanskim medijima, nisu ipak Maltu puno približili istini i tome tko je ubojica. Spomenik ispred suda u Valletti postao je poput bojnog polja na kojem se treba definirati kako će se prisjećati ubijene novinarke, koja se u svom radu fokusirala na nepotizam, korupciju, i na svemu onome što je smatrala lošim kod onih koji su bili u neposrednoj blizini vlasti.

Tri dana nakon ubojstva, malteški novinari su se okupili u blizini nacionalnog parlamenta kako bi glasno poručili da ih nitko neće – ušutkati. Zajedno su marširali prema zgradi Vrhovnog suda, gdje još uvijek nije riješeno 26 od 28 slučajeva eksplozija autobombi.

"Novo" iskustvo za strane turiste

Podnožje spomenika autora Antonia Sciortina u čast palih osoba tijekom osmanske opsade Malte 1565., događaj koji je Caruana Galizia uzgred nazivala precijenjenim „ne-događajem“, postala je lokacija za spomenik – njoj samoj. Desetine ljudi se ovdje sastaju svaki mjesec kako bi tražili poštenu i transparentnu istragu, ne samo o tome tko je ubojica, već i o nepotizmu i korupciji o čemu je pisala ubijena novinarka.

Okićeno šarenim cvijećem i svijećama, to je mjesto je kojem se pozicioniraju strane TV-ekipe dok izvještavaju o ovom slučaju. Ovuda svaki dan prođu stotine turista. „Čuli smo nešto o ubojstvu dok smo planirali put na odmor na Maltu“, kaže Douglas, britanski turist koji je u Valletti sa svojom partnericom Kat. Njih dvoje su zastali kod improviziranog spomenika na putu prema obližnjoj katedrali. Ne mogu se baš sjetiti da su o tome čitali u britanskom tisku, ali sad kažu da žele naučiti više o ovom slučaju.

Ali nije baš svatko sretan zbog ovog „novog" iskustva za strane turiste na Malti. Iako aktivisti koji organiziraju komemorativne skupove tvrde da su nadstranački, na pozornici je nastupilo nekoliko aktualnih i bivših političara iz oporbene Nacionalističke stranke. Birači vladajuće Radničke stranke izbjegavaju njihovo društvo, ali ne organiziraju vlastite komemoracije za ubijenu novinarku. Više vladinih službenika izjasnilo se protiv spomenika na tako eksponiranom mjestu.

Kako se približavala obljetnica otomanske opsade 8. rujna, svi predmeti su maknuti sa spomenika u Valletti kako bi se napravilo mjesta za službene vijence. Aktivisti su u rekordno kratkom roku „redizajnirali" spomenik. Državna služba zadužena za skrb oko kulturnog naslijeđa i spomenika, nakon toga je spomenik prekrila ogromnim plaštem, navodno zato što se sprema za njegovo restauriranje. Dok je nedavno jedan novinar Newsbooka, crkvenog news portala, snimao radnike dok miču plakate, svijeće i cvijeće za ubijenu novinarku s lica mjesta, jedan ga je radnik pokušao odgurnuti i cijeli je slučaj završio pred – policijom.

Svađa oko spomenika

Aktivisti, blogeri i bivši konzervativni političar Manuel Delia, koji govori kod spomenika na mjesečnim okupljanjima i koji je tamo postavljao plakate, uložio ja žalbu nakon su komemorativni predmeti uklonjeni 17 puta, što po njegovom mišljenju krši pravo građana na samo-izražavanje u javnosti. Civil Society Network, aktivistička skupina koja organizira komemorativne aktivnost za ubijenu novinarku Caruanu Galiziu, druge je spomenike na otoku „obukao" u majicu na kojoj su njezine posljednje riječi – samo kako bi mogli vidjeti kako majice nestaju u rekordno kratkom vremenu.

"Kad ljudi organiziraju neku manifestaciju, oni obično počiste mjesto s kojeg su odaslali svoju poruku", izjavio je za malteške medije ministara Owen Bonnici. „Ako to ne učine, mi smo dužni očistiti ih sami." Njegov je resor zadužen za pravosuđe, kulturu i komunalnu upravu, dakle praktički za sva područja koja su nadležna za komemorativne akcije u čast pokojne novinarke – od sudstva i borbe protiv korupcije, preko pitanja kulturnog naslijeđa i (također) čišćenja i održavanja javnog prostora.

Službene izjave o razlozima zbog kojih je improvizirani spomenik za Caruanu Galiziu u više navrata maknut ili „skriven" iza plašta koji (navodno) služi za pripreme oko restauriranja spomenika u čast otomanskoj opsadi nisu zadovoljile kritičare.

"U normalnoj državi, država bi potakla vođenje debate i diskusija, a ne bi ih zaustavljala. U normalnoj državi mi bi smjeli protestirati i imati priliku da se čuje naš glas, i to bez straha od progona i uznemiravanja. Ali Malta nije normalna zemlja", rekla je na jednom prosvjedu u proljeće ove godine glumica Pia Zammit. Mnoštvo okupljenih prosvjednika ponavljalo je njezine riječi, dok su u rukama držali portrete Caruane Galizie.

Ali ipak ne potpisuju baš svi takve kritike. „Prave previše buke, ti ljudi žele okaljati Maltu. Spomenik u čast otomanske opsade je dio naše povijesti, našeg kulturnog naslijeđa. Evo, ovdje je drvo, tu mogu napraviti komemorativno mjesto za gospođu Galiziu i reći iste te stvari. Ne, to je izraz nepoštovanja prema Maltežanima koji žele slikati nacionalni spomenik bez komemorativnih predmeta", kaže jedna od uličnih trgovkinja koji svaki dan svjedoči natezanju oko spomenika. Odbila nam je reći kako se zove, ne želi da joj ime bude u medijima – iz straha da ju netko identificira.

"Da je to bila moja majka ili moja sestra, i ja bi išla prosvjedovati ispred sjedišta vlade, ispred policijske postaje. Ozbiljno, ovo je tragedija za Maltu", kaže ona emocionalno, iako priznaje da se često nije slagala s Carualnom Galiziom. U duboko polariziranom malteškom društvu, uspomena na Caruanu Galiziu društvo i dalje dijeli, i to ne puno manjim intenzitetom nego njezin novinarski rad dok je bila na životu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android