Procjenjuje se da oko četiri posto svjetskih rezervi litija leži u Nevadi, Sjevernoj Karolini i Kaliforniji.

„Sjedinjene Države su bile glavni proizvođač litija", kaže nam Thea Riofrancos, profesorica na Collegeu Providence, „ali su izgubile taj status upravo kada je litij postao važniji, najprije za male elektroničke uređaje.“

Početkom sedamdesetih se rudarenje litija pomaklo preko oceana. Trenutno u SAD-u postoji samo jedno aktivno nalazište, u dolini Clayton u Nevadi.

Tu litij kopa rudarski div Albemarle koji vodi i nalazišta litija u slaništu Atacame u Čileu. Albemarle je i najveći dioničar u litijskom rudniku u Australiji, najvećom takvom na svijetu, gdje se litij dobiva iz čvrste rude.

Biden računa više na uvoz?

Ponuda litija već sada daleko je ispod potražnje. Očekuje se zaoštravanje borbe za taj resurs kako se povećava proizvodnja električnih automobila, za čije je baterije litij trenutno ključan.

„Sa sigurnošću možemo reći da će u idućih pet do deset godina biti više rudarenja", kaže profesorica Riofrancos. „Hoće li ga biti dovoljno da se zadovolji potražnju? Ne. Sjedinjene Države neće biti samodostatne u proizvodnji litija."

Ona citira iz zakona o suzbijanju inflacije (IRA) kojim je administracija predsjednika Joea Bidena odredila stotine milijardi dolara za pomoć gospodarstvu i, prije svega, ekološku tranziciju.

IRA predviđa porezne olakšice za domaće proizvode, ali, u slučaju litijskih baterija, i ako je barem 40 posto minerala dobavljeno iz „bilo koje zemlje s kojom SAD ima važeći sporazum o slobodnoj trgovini“.

Stručnjaci u tome vide naznaku da se litij i dalje neće masovno vaditi u SAD-u, nego drugdje. Susjedne zemlje Meksiko i Kanada pripadaju u one koje imaju slobodnu trgovinu s SAD-om.

„To uništava sav život"

Doduše, i u SAD-u postoje veliki planovi. Deseci projekata za vađenje litija su u tijeku, to jest još se planira financiranje i pribavljaju dozvole. To ide uz velike otpore lokalnih zajednica nadomak planiranih rudnika.

„Tranzicija k zelenoj energiji nije zelena", kaže Gary McKinney, iz plemena starosjedilaca Šošona i Pajuta koji prosvjeduju protiv izgradnje rudnika Thacker Pass na sjeveru Nevade. „To uništava sav život", kaže McKinney za DW.

Kako kaže, rudnik bi presjecao zemlje predaka koje obuhvaćaju i poprište masakra američke vojske nad Pajutima 1865. godine. McKinney dodaje da se ne radi samo o povijesti, već o načinu života.

Rudarenja litija zahtijeva puno vode, a mnoge ceremonije i tradicionalni lijekovi Šošona i Pajuta ovise o biljkama kojima treba vode, poput kadulje i borovih sjemenki. „Ako uzmete svu vodu s ove zemlje, što će se dogoditi sa živim svijetom koji ovisi o njoj? Nestat će", kaže aktivist.

McKinney je uvjeren da bi rudnik naštetio i rančerima, uništio raznolikost vrsta, možda zagadio vodu i zrak. „Brinemo zbog obolijevanja od raka, zbog bolesti ili rađanja djece s invaliditetom", kaže on.

Tek će biti borbe

Trenutno je izgradnja rudnika u Thacker Passu zaustavljena zbog prosvjeda. Federalni sud ispituje utjecaj na okoliš kao i to je li kompanija uspjela dovoljno uključiti lokalne zajednice.

Profesorica Riofrancos očekuje više takvih sukoba, posebno pobune starosjedilaca. Procjenjuje se da četiri petine zaliha litija leži na indijanskoj zemlji ili najdalje u krugu od pedesetak kilometara.

Zajednicama se rudnici često prikazuju kao prilika za nova radna mjesta, ali Riofrancos kaže da za rudnike često treba daleko više kapitala nego radne snage.

Profesorica vjeruje da dio rješenja mora biti i smanjenje prohtjeva i potražnje za litijem. „Moramo se pitati postoji li drugi način da transport napusti fosilna goriva, što je urgentna potreba. Postoji li način da se koristi manje litija?"

„Logično je ići k prijevozu u kojem ne dominiraju individualna vozila“, kaže ona, „već javni prijevoz, hodanje, bicikli. To je jedna od ideja."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu