Karl Haucke stoji na obali Rajne i gleda prema kelnskoj katedrali. Davno je izgubio vjeru u Crkvu, kaže on. Njegova priča o seksualnom iskorištavanju počinje početkom 1960-ih godina u jednom redovničkom internatu u Bonnu. U dobi od 11 do 15 godina njega je seksualno iskorištavao jedan svećenik, najmanje jedanput tjedno.

Ali, nije sve ostalo kod seksualnog zlostavljanja. Haucke je bio prisiljen da ta djela ispovijeda. „Svakog tjedna smo se ispovijedali. A uz ispovijed ide i pokora. Ovisno o raspoloženju zlostavljača moglo se dogoditi da se pokora sastojala u tomu da se ponovo mora doći k njemu ili da on najavi: 'Večeras ili sutra ću doći k tebi u spavaonicu, do tvoga kreveta.' I onda se to nastavljalo.“

Tada se Haucke nije nikomu mogao povjeriti i razabrati što mu se to događa. On u tom trenutku još ne zna da se to isto događa i brojnim njegovim kolegama u internatu. „Uopće nismo mogli to riječima opisati. Nismo znali kako to nazvati i nismo znali što to znači. Uz to nismo imali samo boli. Imali smo jasan osjećaj poniženja i da nas se iskorištava“, kaže Karl Haucke.

Kad je odrastao dugo se nije mogao sjećati što se tada događalo. Postao je radoholičar, radio je po 14 sati na dan, a da nije znao što ga tjera na to. Ubrzan rad srca i drugi simptomi već odavno su mu bili stalni pratioci.

A onda je Haucke iznenada sve shvatio. Bilo je to 2010. godine kad je otkriven najveći skandal sa seksualnim zlostavljanjem u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj. Poput lavine tada je otkriven veliki broj slučajeva seksualnog zlostavljanja u crkvenim ustanovama.

„Još mi nije bila jasna veza između aktualnih zdravstvenih problema i ranijih doživljaja. Ali, puno toga sam se opet sjetio. A onda je trajalo godinu i pol dana dok moja duša nije rekla: 'S tim ne želim više imati nikakve veze.'“ U dobio od 61 godine Karl Haucke pokušava počiniti samoubojstvo.

Ali, preživio je i nakon toga započeo s terapijom. „Nisam više htio biti žrtva nego se konstruktivno suočiti s temom seksualnog zlostavljanja djece“, kaže on.

Nada u razjašnjenje stvari

Kad je kardinal Rainer Maria Woelki, kelnski nadbiskup, prije dvije godine najavio sveobuhvatno i neovisno istraživanje o slučajevima seksualnog zlostavljanja u njegovoj biskupiji, Karl Haucke i druge žrtve ponadali su se da će konačno biti objavljena imena zlostavljača i da će Crkva preuzeti odgovornost. Redovnički internat u kojem je Karl Haucke doživio seksualno zlostavljanje pripada kelnskoj nadbiskupiji. On i drugi pogođeni pozvani su da sudjeluju u razjašnjenju stvari, Haucke je postao njihov glasnogovornik.

Kad je prvi put razgovarao s Deutsche Welleom, u ožujku 2020., uskoro su trebali biti objavljeni rezultati istraživanja koje je najavio nadbiskup Woelki. „Zahtijevam da onaj tko je kao šef osoblja, kao generalni vikar, kao biskup počinitelja zlostavljanja samo premjestio, a da nije ograničio mogućnosti njegovog djelovanja, da taj ne može i dalje biti biskup ili generalni vikar ili šef osoblja. Takva očekivanja imam i u slučaju da takve krive odluke budu otkrivene u studiji“, izjavio je Haucke tada.

Ali, studija nije ništa razotkrila. Jer, nadbiskup Woelki i njegovi ljudi do danas je drže u tajnosti. Na izvanrednoj sjednici krajem listopada oni su žrtvama rekli da studija nije „pravno sigurna" i da sadrži „nedopustive preuranjene osude". Nakon više sati punih pravnih objašnjenja žrtve su pojedinačno ispitivane jesu li i one protiv objavljivanja istraživanja. Pogođeni su se na kraju složili da se studiju i dalje drži u tajnosti.

Karl Haucke se zgraža nad takvim postupkom. On je siguran da je sve to bila svjesna taktika. U znak prosvjeda on i drugi pogođeni su napustili Savjetodavno vijeće. „Trebali su nas kao argument za ispravnost svoje odluke o skrivanju rezultata istraživanja", kaže Haucke.

Ponovna traumatizacija žrtava

Takvo viđenje stvari podržava i stručnjak za crkveno pravo Thomas Schüller. „Ja sam pravnik koji se specijalizirao za crkveno pravo. Ja se bavim samo tamnim temama i lošim temama u Crkvi. Ali, ovo je drskost koju je teško nadmašiti, to što je napravila Kelnska nadbiskupija. To će im se moći dokazati i to im se može dokazati“, uvjeren je Schüller.

Karl Haucke osjeća se ponovo traumatiziran, stari simptomi su se ponovo vratili. „Pogođeni su ponovo iskorišteni. Ljudi kojima je nanesena šteta od stane svećenika, njima je ponovo nanesena šteta i to kako bi se zaštitilo instituciju. Kad sam konačno shvatio što se tu stvarno događa odmah sam se sjetio ranijeg zlostavljanja“, kaže Haucke.

On još uvijek ne može raščistiti s onim što se nekoć dogodilo. „Sa svojim zlostavljačem nisam mogao raščistiti jer je 80-ih godina umro. Ali javno preuzimanje odgovornosti od institucije koja je tog počinitelja zlodjela alimentirala, koja je sve to mirno promatrala, koja mu je dala strukture koje su omogućile sva ta zlodjela, na to još uvijek čekam. Za raščišćavanje stvari s tom institucijom još uvijek sam zainteresiran.“

Ahenska biskupija je nedavno pokazala kako razjašnjavanje stvari može funkcionirati. Isti odvjetnički ured kojem je bila povjerena studija Nadbiskupije u Kölnu nedavno je objavio ekspertizu o slučajevima seksualnog zlostavljanja u Aachenu. A Kelnska nadbiskupija najavljuje da će dati nalog za provođenje potpuno novog istraživanja. Karl Haucke u to više ne vjeruje.