Američki kršćani uglavnom sumnjičavo gledaju na sastanak pape Franje i ruskog patrijarha Kirila. Prije svega iz političkih razloga: poglavara najveće pravoslavne crkve često se doživljava kao dio autoritarnog režima ruskog predsjednika Vladimira Putina. „Patrijarh Kiril nije manji imperijalist od careva ili Putina“, kaže Thomas Noble, povjesničar Sveučilišta Notre Dame u američkoj saveznoj državi Indiana.

Je li Kiril imperijalist?

Kad se papa Franjo sastaje s patrijarhom iz Moskve, to se može protumačiti kao podrška šefu Kremlja, smatra se u SAD-u. Američki kršćani također kritiziraju što su katolička i pravoslavna crkva u načelu veoma suzdržane po pitanju ekumenskog dijaloga. Približavanje dviju crkava, koje se inače drže dogmi iz prvog stoljeća nakon Krista, u SAD-u bi moglo na mnoge djelovati kao udaljavanje od crkava koje su nastale nakon Martina Luthera: protestante, pentekostalne evangelike, luterane i pristalice „slobodnih“ crkava. Ne-katolici i ne-pravoslavci čine većinu od oko 173 milijuna američkih kršćana.

Zato i vlada skepsa kad se radi o crkvenom „susretu na vrhu“ na Kubi. Ipak, većina evangeličkih i protestantskih teologa ga ne kritizira javno.

"Ne priznajemo njihove biskupe"

Stanley Lemons iz Rhode Island Collegea smatra da je dobro što će papa Franjo i patrijarh Kiril nekoliko sati razgovarati o progonu kršćana na Srednjem i Bliskom istoku. Prema njegovom mišljenju se sve ono što potiče jedinstvo crkve, može smatrati dobrim. On ipak pojašnjava da njegova "First Baptist Church" nema inače nikakve veze sa sastankom na Kubi. „Mi imamo sasvim drugu politiku i ne priznajemo njihove biskupe.“ Inače, strukture baptista su sasvim drugačije. Oni nemaju ni patrijarha ni papu. „Kod nas svatko govori u svoje ime“, kaže Lemons.

Kathryn Kleinhans sa luteranskog Wartburg Collegea u Iowi podsjeća na događaje iz 16. stoljeća kada je Vatikan ekskomunicirao reformatora Martina Luthera. U desetljećima nakon toga su se luterani pokušali približiti pravoslavnoj crkvi, čak su i svoje programsko „Augsburško vjerovanje “ (1530.) preveli na grčki jezik i poslali je pravoslavnom patrijarhu u Carigrad.

Episkopalno ledeno doba…

A danas? Kleinhans podsjeća na ekumenske odnose luterana s katolicima i pravoslavcima: „Dobro je što naši partneri sad izravno međusobno razgovaraju.“

Profesor Tom Ferguson pozdravlja sastanak pape Franje i patrijarha Kirila na Kubi. On podsjeća da je Američka episkopalna crkva godinama njegovala dobre ekumenske kontakte s ruskom pravoslavnom crkvom. Međutim, od 2003. odnosi su zamrznuti.

Razlog je što je Episkopalna crkva SAD-a imenovala biskupa koji je javno rekao da je homoseksualac. Ono što se u drugim dijelovima svijeta očekivalo kao „povijesni sastanak“, među američkim „reformiranim“ kršćanima, skoro da ne plijeni nikakvu pažnju. „Na koncu“, kaže Ferguson, „većina pentekostalnih evangelika ili anglikanaca u SAD-u vjerojatno uopće nisu ni čuli da se na Kubi održava jedan takav sastanak“.