Broj izbjeglica koje dolaze u Njemačku je sve manji: Svega 90.000 tražitelja azila stiglo je u prvoj polovici 2017. godine. S isto toliko izbjeglica računa se i u drugoj polovici ove godine. Time se njihov broj znatno smanjio u odnosu na prethodne godine, što se odražava i na općine. Razlog: mnogi općinski i gradski izbjeglički smještaji su u međuvremenu prazni,  no svejedno koštaju puno, jer su za njih sklopljeni dugogodišnji ugovori, postignuti s vlasnicima nekretnina.

Aktualno ispitivanje javnog mnijenja, koje je provela javna radio-televizijska postaja WDR i koje se odnosi na područje njemačke savezne pokrajine Sjeverno Porajnje i  Vestfalija, pokazalo je da je u ovoj najmnogoljudnijoj njemačkoj pokrajini jedna trećina izbjegličkog smještaja prazna. No, troškovi za najamninu, struju, grijanje, popravke i sigurnosne službe i dalje se moraju plaćati. Tako jedan grad s 250.000 stanovnika kao što je Mönchengladbach godišnje ima izdatke od skoro 10 milijuna eura.

U jeku izbjegličke krize u drugoj polovici 2015. godine ovaj grad je u rekordnom roku stvorio smještajne kapacitete za 2.300 osobe. Ali u prosincu je tamo smješteno maksimalno 750 izbjeglica, što je jedna trećina u odnosu na smještajne kapacitete. I dok je u gradovima poput Berlina, Hamburga i Bremena velika popunjenost izbjegličkih smještaja, prije svega veće njemačke savezne pokrajine prijavljuju nepopunjene objekte, pripremljene za izbjeglice. Službenih statistika o tome još nema, tako da je teško stvoriti potpuniju sliku.

Prilagoditi visinu pomoći

Gradovi i općine se zbog toga bune. Recimo, u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji svaki grad za svaku primljenu izbjeglicu dobije godišnje 10.400 eura. Ako dođe manje izbjeglica, onda izostaje neophodno potreban novac.

Andreas Wohland iz Saveza gradova i općina te pokrajine traži da se utvrde objektivni troškovi i da se općinama pomogne. „Tražimo da se prilagodi visina paušala koji se dobiva po broju izbjeglica."

Posebno je dramatična situacija u ionako siromašnim i financijski slabijim gradovima i općinama. Primjer za to je četvrt Bochuma pod nazivom Harpen-Rosenberg. Tamo je nekadašnji kompleks bazena za 11,1 milijuna eura preuređen u smještaj za izbjeglice. Sve je plaćeno iz gradske blagajne. Od otvaranja u listopadu 2016. dva su od pet objekata prazna, izvijestili su lokalni mediji. Umjesto 450 ljudi, u jeku izbjegličke krize stizalo je maksimalno 170 ljudi. Sada se burno diskutira o tome što će se dogoditi s tim objektima. Pri tome je bolje biti oprezan, jer nitko s apsolutnom sigurnošću ne može reći da se broj izbjeglica jednog dana opet neće naglo povećati.

Od privremenog do trajnog smještaja

Ako broj novopridošlih ostane mali, gradove čekaju veliki izazovi. Tako je Düsseldorf počeo privremene izbjegličke domove i provizorne smještaje pretvarati u trajne. Razlog: broj novih izbjeglica je doduše drastično pao, ali je porastao broj izbjeglica koje ne mogu platiti stan. 2018. godine će se Düsseldorf morati brinuti o 5.000 takvih ljudi. Prvobitne procjene su bile da je za takve izbjeglice potrebno 3.000 stambenih jedinica. Problem je u njemačkom Zakonu o azilu kojim se točno određuje mjesto prebivališta azilanata pa oni ne smiju biti prebačene u jeftinija, seoska područja. Na administrativnom njemačkom se te izbjeglice u međuvremenu nazivaju „izbjeglice u statusu beskućnika".

Tvornica koja nikada nije postala izbjeglički smještaj

To je fenomen koji je prepoznatljiv i u Berlinu. Tu je broj izbjeglica jako velik, a praznog smještaja, prema informacijama vlasti, nema. „Kod nas ništa nije prazno", komentirala je jedna glasnogovornica situaciju u glavnom gradu Njemačke. 25.700 izbjeglica trenutno je u Berlinu, kako je objavila uprava berlinskog Senata za socijalna pitanja. U kolektivnom smještaju ih je 19.186, u smještaju za prvu pomoć 2.096 i u smještajima za nuždu 3.990. Kada bi bilo nepopunjenih kapaciteta, brzo bi se popunili. U četvrti Berlin-Spandau se skoro 1.400 izbjeglica moralo iseliti iz smještaja za prvu pomoć. U potrazi za službenim sjedištem specijalnih snaga Savezne njemačke policije donesena je odluka da se u te svrhe preuredi bivša vojarna Schmidt-Knobelsdorf, tako da su izbjeglice morale otići.

Veliku pažnju privukao je slučaj jedne bivše tvornice tetrapaka na sjeveru Berlina. U Heiligenseeu je savezna pokrajina Berlin zakupila tvornicu s dvorištem, kako bi, u slučaju potrebe, mogla smjestiti 1.100 izbjeglica. 160.000 eura najma mjesečno, i to već dvije godine, plaća savezna pokrajina Berlin za 35.000 četvornih metara prostora, bez da je tamo smještena jedna jedina izbjeglica. Ubrzo se ispostavilo da su vodovodne cijevi jako zastarjele i propale te da su troškovi sanacije odnosno preuređenja tvorničkih hala u prostor za stanovanje ogromni. Izbio je spor između politički odgovornih o tome tko je kriv za propalu investiciju, od koje je jedino koristi imala tvrtka Capital Bay GmbH sa sjedištem u Luksemburgu, koja se brine za tu nekretninu. Senat u Berlinu je priopćio da ugovor o najmu ističe naredne godine. „Time će problem u Heiligenseeu prestati biti problem", zaključila je glasnogovornica Senata na upit DW-a.