Čokoladno carstvo je na lijevoj obali Rajne 1993. godine izgradio Hans Imhoff, nekadašnji direktor velikog koncerna za proizvodnju namirnica "Stollwerk". Muzej čokolade godišnje posjeti oko 650.000 ljudi i time se svrstava na popis od deset najposjećenijih u Njemačkoj. Posjetitelji imaju priliku kroz jedinstveno slatko putovanje upoznati s poviješću čokolade starom više od 3.000 godina, sve do današnjih čokoladnih proizvoda i načinima njihove proizvodnje.

David Mayer dolazi iz Hamburga i prvi put je u Muzeju čokolade. "Ako se nalazite u Kölnu, ne smijete ga propustiti! Ne morate biti ljubitelj čokolade, ali Muzej definitivno morate posjetiti! Odličan je, naučio sam ponešto o proizvodnji čokolade i vidio kako taj proces izgleda. Mogli biste i vi pokušati proizvesti vlastitu čokoladu", poručuje Mayer, jedan od mnogobrojnih posjetitelja koje smo zatekli u Muzeju.

Pripremite zalihe-omiljeni slatkiš postaje luksuz

No, najnovije vijesti o čokoladi nisu dobre-prema posljednjim istraživanjima, svijet će u slijedećih nekoliko godina zbog sve veće potražnje ostati bez kakaa jer jednostavno nema dovoljno plantaža kakaovca. Još jedan od čimbenika koji značajno utječe na smanjene zaliha kakaa je i epidemija ebole u zapadnoj Africi, posebno imajući u vidu činjenicu da 70 posto svjetskih zaliha kakaa dolazi upravo sa tog područja. Djelomični krivac za nestašicu također su bolesti i suša, kao i sami ljudi, koji osrećaju sve veću glad za slatkišima. Država koja u tome prednjači je Kina.

Voditelj službe za posjetitelje Muzeja čokolade Olaf Wortmann za DW ističe da su uistinu godišnji prihodi proizvodnje čokolade u padu. "Za sada se industrija još može opskrbiti, no cijene čokoladnih proizvoda mogu svakako porasti ukoliko dođe od pomanjkanja kakaovca", upozorava on. Ako se situacija ne popravi, a ljubitelji čokolade ne smire strasti, omiljeni slatkiš mogao bi dakle postati luksuzna i skupa roba do 2020. godine. Stoga, danas svi putevi vode u njemačku čokoladnu prijestolnicu i uživanje u carstvu "crnog zlata".

Sve što ste oduvijek željeli znati o čokoladi

U kelnskom Muzeju saznat ćete sve što ste ikada željeli znati o čokoladi. "Teško je izdvojiti jedan od najzanimljivijih primjeraka jer imamo veliku izložbenu površinu. Djeci se najviše dopada 'čokoladna fontana'. Mnogim posjetiteljima zanimljiv je odjel za proizvodnju čokolade, a nekima pak kulturno - povijesni dio s izvornim eksponatima starim i nekoliko tisuća godina", priča Wortmann, naš domaćin u Muzeju. Obilazak tri razine izložbenog prostora koji se prostire na 4.000 kvadratnih metara počinje pričom o kakaovcu, biljci od čijeg se ploda pravi čokolada. Saznali smo da potječe iz srednje Amerike, a da se danas najviše uzgaja oko pojasa Ekvatora i u zapadnoj Africi. Uspješan i kvalitetan uzgoj ove biljke zahtijeva vlažnu okolinu i prosječnu temperaturu od 25 do 28 stepnjeva celzijusa. Kako bi animirali mališane, rukovoditelji Muzeja odlučili su organizirati interaktivne radionice. Najmlađi posjetitelji na monitorima igraju igrice o kakaovcu, rješavaju osmjerosmjerke pronalazeći pojmove u vezi sa čokoladom, te testovima provjeravaju svoje "čokoladno znanje". Na prvom katu je dio muzeja pretvoren je u staklenik u kojem rastu stabla kakaovca, kave i banana. Ovdje se čovjek ne može dugo zadržavati, budući da su temperatura i vlažnost zraka prilagođeni uvjetima u kojima raste tropsko bilje.

Drugim katom dominira pogon za proizvodnju čokolade. Nevjerojatan doživljaj za prave sladokusce-pred vašim očima nastaje čokolada! Prženje zrna kakaovca, mljevenje i odvajanje jezgra do ljuske, zatim miješanje sa kakaovim maslacem, mlijekom i šećerom do prelijevanja čokolade u stilizirano drvo kakaovca.

"Jako važan sastojak za proizvodnju čokolade je šećer, jer volimo slatku čokoladu. Mlijeko u prahu također iako se koristi samo za proizvodnju bijele i mliječne čokolade, ne i za proizvodnju čokolade za kuhanje", otkriva nam Wortmann dio recepta "hrane bogova". Zahvaljujući radnici koja časti posjetitelje čokoladom umočenom u vafle, imat ćete priliku obradovati svoje nepce i na licu mjesta osjetiti ukus tek proizvedene čokolade. Dobra vijest je to što zaposleni u Muzeju neće imati ništa protiv ako neki posjetitelj, istinski ljubitelji čokolade nekoliko puta "zaluta" do tri metra visoke "čokoladne fontane".

Put nastavljamo u dio muzeja u kojem je predstavljena povijest čokolade, koja je počela u starim civilizacijama u srednjoj Americi. Maje i Asteci su je koristili kao lijek, priređivali su slavlja u čast boga kakaa, a služila je i kao sredstvo plaćanja. Zanimljivo je da je sa svojih putovanja po Južnoj Americi Christopher Kolumbo donio na španjolski dvor i sjeme kakaovca, ali ono nije pobudilo nikakvo zanimanje. Tek nakon pohoda španjolskog osvajača Hernana Cortesa na Južnu Ameriku, Europa je upoznala čari čokolade. U dijelu Muzeja izložene su i posude u kojima su Europljani držali čokoladu. Njihova raskošnost dokazuje da su "hranu bogova" sebi mogli priuštiti samo bogataši.

Čokolada za široku proizvodnju

Informacije o čokoladnim proizvodima, uključujući upoznavanje nekih od najvećih imena u industriji, mogu se saznati na trećem katu. Tu je ispričana priča o novijoj povijesti čokolade, baziranoj na širu proizodnju. Rekonstruiran je izgled starih prodavaonica čokolade i čokoladnih slatkiša, s originalnom ambalažom, plakatima i reklamama, automatima za samoposluživanje čokoladom. "Ponosni smo jer nas posjećuje mnoštvo ljudi, bez obzira na starosnu dob. Reakcije su u principu vrlo pozitivne. No, mi svaku kritiku doživljavamo vrlo ozbiljno. Posjetitelji nam se mogu obratiti ukoliko imaju prijedlog i savjete. Pokušavamo obuhvatiti sve teme. Pojavljuje se i tema izrabljivanja dječjeg rada na plantažama, što mi ne skrivamo. Dakle, uvijek smo otvoreni za kritiku", zaključuje Wortman.

Posjetu Muzeju završavamo kupovinom suvenira u prodavaonici na samom ulazu. Razni alati, igračke, mobilni telefoni, tastature, čak i kelnska katedrala... cve od čokolade. Spremili smo zalihe u slučaju da se točnim ispostavi predviđanje stručnjaka o nestašici čokolade.