„Kamo god da pogledaš, posvuda su lupeži. Situacija je beznadna." To je naslov posljednjeg članaka novinarke Daphne Caruane Galizie. Kratko nakon toga poginula je u eksploziji bombe koja je bila podmetnuta u njezin automobil. Malteška novinarka je u svom blogu napadala korupciju vladajuće kaste i ilegalne financijske poslove s off-shore kompanijama. 53-godišnja novinarka je izvještavala i o mutnim poslovima malteškog premijera Josepha Muscata. Uvijek iznova je primala prijetnje smrću. One su se 16. listopada i ostvarile.

Najmanji broj ubijenih u posljednjih 14 godina

Slučaj Caruane Galizie je jedan od 39 slučajeva ciljanih ubojstava novinara u protekloj godini navedenih u godišnjem izvješću nevladine organizacije Reporteri bez granica. Svaki od ovih slučajeva je imao za cilj ušutkati neugodnog novinara. Daljnjih 26 novinara je poginulo kao „slučajne" žrtve u ratnim sukobima ili terorističkim napadima. Tu su još i nerazjašnjene smrti poput one švedske novinarke Kim Wall koja je umrla nakon što je htjela napraviti reportažu o danskom izumitelju i graditelju podmornica Peteru Madsenu koji se sada sumnjiči da je silovao i ubio ovu novinarku

No unatoč ovim ubojstvima: Reporteri bez granica za 2017. podvlače više-manje pozitivnu bilancu. Jer u usporedbi s 2016. se broj ubijenih novinara smanjio za 18 posto. Broj 2017. ubijenih novinara najniži je u posljednjih 14 godina. No to ne znači da je svijet postao sigurniji. Smanjeni broj ubijenih novinara se, prema Reporterima bez granica, prije može povezati s činjenicom da je većina novinara u međuvremenu napustila ratna područja u Siriji, Iraku ili Jemenu. No u zemljama poput Meksika, gdje doduše ne vlada rat nego vječiti sukobi kriminalnih bandi, je situacija za novinare i dalje pogubna. Zbog ubijenih 11 novinara u 2017. nitko nije izveden pred sud.

Kina: uhićeni novinari čekaju smrtnu kaznu

Stanje s ljudskim pravima je u Kini i dalje problematično. No kineske vlasti u  međuvremenu primjenjuju drugačije metode: one novinare više ne osuđuju na smrt i ne pogubljuju nego ih toliko dugo drže u zatvoru pod katastrofalnim uvjetima dok zatočenici ne obole i umru, tvrde Reporteri bez granica.

Kao primjer za ovu metodu se navodi slučaj dobitnika Nobelove nagrade za mir Liu Xiaoboa i blogera Yang Tongyana. Obojica su u zatvoru umrla od raka nakon što se dugo odugovlačilo s premještanjem u bolnicu. U Kini u zatvoru sjedi i najviše novinara, njih 52. 326 ih je diljem svijeta, a više od polovice sjedi u pet zemalja: već navedenoj Kini zatim Turskoj, Siriji, Vijetnamu i Iranu.

Turska kritično, Balkan po starom

Posebice se u Turskoj povećao broj uhićenih novinara i to nakon neuspjelog puča na ljeto 2016. Izvanredno stanje koje je otada uvedeno u Turskoj vlastima omogućuje pritvaranje novinara i zbog najmanje kritike režima. U zatvoru se mogu provesti mjeseci pod optužbom za poticanje terorizma već i za takve „zločine" kao što je slanje šifriranih poruka. Trenutno se u zatvoru nalazi 43 novinara, neki od njih već 18 mjeseci čekaju na proces. Njemačko-turski novinar Deniz Yücel od veljače sjedi u pritvoru bez optužnice.

U susjednoj Siriji i Iraku novinarima najviše prijete otmice. Novcem od otkupa otetih novinara teroristi djelomice financiraju svoje vojne aktivnosti. Pritom se otmice stranih novinara koji rade za ugledne medijske kuće pokazao kao izuzetno isplativ „poslovni model". Broj ovakvih otmica je u protekloj godini porastao za 14 posto.

Hrvatska kao i ostale zemlje u regiji je na karti medijskih sloboda Reportera bez granica za 2017. okarakterizirana kao zemlja s „prepoznatljivim problemima". Slično su okarakterizirane i ostale zemlje u ovom dijelu Europe, a na istom stupnju su npr. Poljska, Italija, Mađarska i Ukrajina. Na jugoistoku Europe je gore stanje još jedino u Bugarskoj i Makedoniji gdje se novinari suočavaju s „teškom situacijom".