Faludža je i danas zastrašujuće mjesto. Još uvijek se u ruševinama pronalaze leševi, a barem jednom tjedno u jedinoj, barem donekle čitavoj bolnici se mora zbrinuti neko dijete koje je u igri stradalo od zaostalog streljiva ili mine. "Dosad je od eksplozivnih naprava očišćeno tek polovica grada", kaže nam Hamid Abud Fahd koji je zamjenik direktora bolnice. "Vlada nema novca, ali i ostatak grada treba biti očišćen i obnovljen."

Samo oni koji si to mogu priuštiti su otišli iz izbjegličkih logora oko grada i vratili se da obnove svoje kuće. I godinu dana nakon oslobođenja u logorima živi na tisuće ljudi. A čak i tamo gdje je vlada počela slati plaće državnim službenicima, još uvijek nema novca i da se obnove zgrade državnih institucija.

Od prošlog ljeta mnogi stanovnici se žale na kožni osip, a u bolnici nam Abud objašnjava da je to uvelike posljedica zagađenja streljivom iz rata, ali i psihološkog stresa i brige za budućnost. Zapravo je Faludža i prije imala dovoljno zdravstvenih briga zbog municije (od osiromašenog urana - op. pr.) koju su koristili Amerikanci još od okupacije 2003. Ona je vjerojatni uzrok mnogo slučajeva raka, a mnogo djece je rođeno malformirano. Čak i stražar pred bolnicom nam priznaje kako se "još ne osjeća 100% siguran" zbog silnih mina koje još leže po gradu.

"IS" i dalje prijeti

Ali kada je riječ o sigurnosti grada, postoji i veće opasnosti od zaostalih mina: mnogi slute kako su pristalice "Islamističke države" još uvijek u gradu. U povjerenju nam priznaju kako nemaju previše povjerenja u provjere sigurnosti kojima su trebale biti otkriveni svi koji podržavaju teroriste. Ponekad takve osobe jednostavno nisu u računalima nadležnih službi, a ponekad se ljudi i policiji predstavljaju imenom stvorenim na tradicionalan način, sa imenom i tek imenom oca. A na primjer Hasana sina Muhamedovog ima bezbroj...

Mnogi smatraju i članove obitelji pripadnika "IS-a" prijetnjom, zato je i njima zabranjen ulazak u grad. Nitko tko ima muža, oca, brata ili sina u "IS-u", ne smije biti u Faludži. Ta rodbina je ili preseljena u obližnji Amirijah, ili se pokušavaju sakriti među ostalim izbjeglicama koji su došli logore pred gradom za vrijeme borbi prošle godine.

"Vlada ne zna kako da riješi ovaj problem", kaže nam Jamal Naj, učitelj u školi za dječake. Kao i mnogi drugi on vjeruje da je stanje opasno. Mnogi mališani su za vrijeme vladavine ekstremista bili izloženi svojevrsnom pranju mozga, a izolacija i zapostavljanje lako može dovesti do nove radikalizacije. "Moramo stvoriti poseban centar gdje bi opet stekli samopouzdanje i prekinuli odnose sa 'IS-om'. Inače će u neko doba i oni postati novi 'IS'."

Nitko nikome ne vjeruje

U gradu djeluje i "Organizacija za majke i siročad" koja pomaže onima koji su u borbama izgubili muža ili oca. U toj organizaciji nas upozoravaju na opasnost čitave obitelji boraca "Islamističke države" isključivati iz društva, bez obzira kakav je njihov osoban stav prema teroristima. "Kakvog smisla ima izolirati roditelje od njihovih sinova koji su se čak i protiv volje roditelja priključili 'IS-u'?", pita Juneid Khasi Naami iz te organizacije.

Šitske snage sigurnosti imaju drugačije mišljenje. Oni u načelu smatraju da je svaki sunitski musliman pristaša terorističke organizacije, a njegova obitelj je sukrivac bez da je bilo kakav sud morao dokazati njihovu krivicu. Ali te iste snage sigurnosti ponekad puštaju tim obiteljima da se vrate u grad i u društvo. "Jednostavno, oni kupuju dokument kojim se proglašavaju civilima vrijednim povjerenja. Znam ljude i u gradskoj upravi koji imaju sina ili brata u 'IS-u'. Ali novcem kupuju svoju slobodu," kaže nam Abdeljabar Husein iz "Organizacije za majke i siročad". Čuje se da su i neki članovi terorističke organizacije kupili svoju slobodu za samo 500 dolara, a dobre veze sa državnom upravom vas mogu obrisati sa crne liste.

U Faludži je široko rašireno nepovjerenje da su milicije šitskih muslimana koje su ostale u gradu nakon oslobađanja kako bi se pobrinule za sigurnost, redom korumpirane. "Neki bivši teroristi danas čak rade za njihovu službu sigurnosti. Nose oružje, dio su vlade. Kome se tu još može vjerovati?" pita Hussein.

Što donosi sutra?

Izgleda da vlada veće nepovjerenje prema tim današnjim snagama sigurnosti nego prema obiteljima članova "IS-a". "Neki od djelatnika snaga sigurnosti rade iste stvari kao i 'IS'. Demoliraju kuće da bi ih sami preuzeli i tamo živjeli", kaže Hussein. "Ono što je učinio IS, to je zločin protiv čovječnosti. Ako Faludža treba imati budućnost, ovako to ne može ići dalje."

Mnogo je žalbi protiv tih milicija. Jamal Naj nam govori o uhićenju jednog njegovog poznanika na nadzornoj postaji pred gradom: "Samo zato jer je obitelj imala dobre veze sa vladom, mogli su ga uopće pronaći u zabačenoj ćeliji gdje su ga zatvorili. I mogli su ga osloboditi kad su platili 10.000 dolara. To ja zovem mafijom."

Ogorčenje mnogih stanovnika Faludže je još veće zbog činjenice da se još uvijek ne zna sudbina gotovo 700 ljudi koje su milicije zarobile prilikom oslobađanja grada prije godinu dana. "Moj brat i dva moja rođaka su uhićena. Niti jedan od njih se više nije pojavio", kaže nam Kifah Mehemid Nuwaf koji vodi školu za dječake. I on i svi njegovi učitelji vjeruju da su oni likvidirani. "To je nova tempirana bomba koja otkucava u Faludži."

Ali ne radi se samo o IS-u i milicijama koji djeluju u Faludži. "Ne vjerujemo niti (iračkoj) vladi", kaže Mehemid. Nakon američkog osvajanja su suniti izgubili vlast nad šitima koji su u većini i zato se sada suniti već godinama žale na diskriminaciju. "Vlada služi samo svojim interesima. Mi ovdje još uvijek nemamo nikakvu opskrbu kao što je struja ili voda. Ali točno tako je bilo i prije. I točno zato su i al Kaida i IS tako lako mogli napredovati."