Marko Mršnik, direktor za državne rejtinge i međunarodne javne financije pri rejting agenciji Standard & Poor'su nije nepoznat niti u Hrvatskoj: upravo on je zaslužan za mišljenje kojem je i Hrvatskoj, uoči prošlog Božića, spušten kreditni rejting i zbog oklijevanja vlade Jadranke Kosor da provede reforme u javnom sektoru, Hrvatskoj dodijelio i negativni trend u budućnosti. Ali isti stručnjak američke agencije za procjenu solidnosti ulaganja je zaslužan i za spuštanje rejtinga Grčkoj još tamo u siječnju 2009. - i što je izazvalo lavinu i krizu zajedničke europske valute kojoj se zapravo još niti ne nadzire kraj.

 

 

U vrlo opsežnom članku, njemački magazin se vraća u devedesete prošlog stoljeća kada se stvarala ideja zajedničke valute. Tada su još samo osobe ozbiljno poremećene sposobnosti sagledavanja stvarnosti u Grčkoj mogle vidjeti stabilno gospodarstvo: još 1993. je zaduženost Grčke bila 113% od onoga što je mogla privrediti, vrijednost drahme je padala vrtoglavom brzinom od 14% godišnje, a gospodarstvo se - smanjivalo. Ipak, već 1997. je grčki premijer Andreas Papandreou poželio stupiti među zemlje koje će uvesti euro, mada su inicijativu grčkog ministra financija Papantoniosa da na zajedničkim novčanicama euro piše i grčkom abecedom, njegove europske kolege doslovce shvatile kao - dobar vic.

Ali njemački tjednik ukazuje kako nisu točne tvrdnje kako je Atena sama "prevarila" Europljane i ugurala se među zemlje eura. Podsjeća kako su i druge zemlje imale katastrofalne gospodarske pokazatelje - na primjer i u Italiji je državni dug premašivao 115% BDP-a. Problem je zapravo bio da su se i u Berlinu uplašili kako - jednostavno neće biti zemlje koja će ispunjavati zadate obaveze financijske stabilnosti kako bi uvela zajedničku valutu, dok se "projekt euro" već odavno oteo bilo kakvom gospodarskom i ekonomskom planu, nego je postao - politička volja.

 

 

 

Samo tako su u euro ušle i Grčka, ali i Irska, Portugal, a čak je i Belgija onda imala problema. Naravno, na papiru je sve trebalo izgledati korektno, ali Der Spiegel tvrdi kako su svi zajedno zdušno žmirili ne na jedno, nego na oba oka. U Italiji je u gospodarski potencijal zemlje uvršteno čak i crno tržište, a jedva da je tko i gledao što piše Atena u svojim financijskim izvješćima.

Doduše, za to je bio zadužen Eurostat - i on je izrazio dvojbu glede neobično smanjenih izdataka Grčke i vrlo optimistične prognoze prihoda, ali europski ured za statistiku nije zadužen da sam gleda u poslovne knjige država, niti je u mogućnost  učiniti išta, ako i utvrdi neku nepravilnost. On može samo pisati izvješća, ali uoči dolaska eura, očito ta izvješća - nitko u Europi nije htio čitati.

Prava tragedija zapravo započinje tek kada je euro uveden. Dotadašnje procjene kako je Grčko gospodarstvo jedva 3% europskog i kako se ne može dogoditi preveliko zlo, uvelike je podcijenilo snagu svjetskog tržišta kapitala. Novac se isprva slijevao - u Irsku, Portugal i naravno Grčku, makar je svima bilo jasno kako je Grčko gospodarstvo barem pola stoljeća iza razvijenih zemalja Europe. To je pak bio povod da se daju krediti koji su bili jeftini kao u Njemačkoj - za tvornice koje nikada neće biti otvorene, za projekte koji nikad neće biti realizirani...

 

 

 

Iako je i prije bilo vijesti koje su trebale brinuti, agencija Standard & Poor's je bila prva koja je probušila taj mjehur od sapunice. Na žalost, piše Der Spiegel, mjehur od sapunice je zapravo zajednička europska valuta, tako kako je trenutno postavljena, bez središnje vlade koja bi pazila na disciplinu. Njemački novinari vide samo dvije mogućnosti: ili početak kraja zajedničke valute i napuštanje čitavog niza zemalja zone eura, ili "više Europe" i veći utjecaj Europskih institucija na financije zemalja članica.

U kojem smjeru će se kriza odvijati, Der Spiegel ne otkriva: u svakom slučaju, ne misli i kako će EFSF - Europski ustroj financijske stabilnosti biti dovoljan, baš kao što nije dovoljno pumpati zrak u gumu koja je probušena. S druge strane, čak i Njemačka je sposobna solidarno pomagati, možda čak i s oko 150% BDP-a ali to bi za nju bilo, doslovce, gospodarsko samoubojstvo.

 

 

Njemački magazin je razgovarao i s grčkim milijunašem, Georgios Vernicosom koji, gotovo iz načela, jedva želi čuti za plaćanje poreza. Ne želi čuti niti njemačke propovjedi kako bi Grci morali biti produktivni: "Mi smo taksisti mora - ali vozila su uvijek gradili drugi." U posljednje doba su grčki poreznici zaplijenili više jahti kojima Vernicos trguje pa je tako milijunaš prilično bijesan.

Njegov  zaključak - kojeg trenutno dijele i mnogi Grci, glasi: želimo svoja stara, grčka pravila. Ona su doduše bila iskrivljena i nepravedna, ali su u tome barem bila dosljedna.

 

Autor: A. Šubić (Der Spiegel, agencije)

Odg. ur.: N. Kreizer