Izrael je tijekom ofenzive protiv Hezbolaha smišljeno napadao civilne ciljeve u Libanonu. Razaranje infrastrukture bez osjećaja za mjeru i biranja ciljeva bio je dio vojne strategije, što predstavlja ratni zločin. U više od 7 000 zračnih i 2 500 pomorskih napada poginulo je oko 1 200 ljudi – od toga su trećina bila djeca. U zbjeg se dalo preko milijun osoba. Uništeno je oko 15 000 kuća i stanova, barem 25 benzinskih postaja, dvije bolnice, 900 trgovina ili proizvodnih pogona, 80 mostova i 90 različitih cesta i puteva, crpilišta i vodovodi, pogoni za pročišćavanje otpadnih voda, elektrane i trafo-stanice, jedan svjetionik te najveća mljekara u zemlji.

Preciznost korištenog streljiva, tvrdi Amnesty International, dokazuje da razoreni civilni objekti nisu bili tek neželjene «kolateralne štete», već se radilo o promišljenoj taktici. Na jugu Libanona, na primjer, nema naselja u kojemu nije napadnut mjesni dućan. Čak postoje sela u kojima je uništena isključivo tamošnja trgovina. Isto vrijedi i za crpke goriva ili pitke vode – u svim zabilježenim slučajevima napadi su bili vrlo precizni, što dokazuje da su upravo ti objekti i trebali biti pogođeni.

Izdale ih vlastite izjave

Amnesty International ne priznaje obrazloženje Izraela kako je Hezbolah civile i civilne objekte zlorabio kao štitove, smatrajući ga nevjerodostojnim – s obzirom na načelo i opseg napada, razmjere pričinjenih šteta i broj civilnih žrtava. Organizacija za zaštitu ljudskih prava se čak poziva na izjave glasnogovornika izraelske Vlade i vojnih dužnosnika koje navodno dokazuju smišljenost napada na civilne objekte. Tako je novinarima u razgovoru s predstavnicima armije 24. srpnja priopćeno kako je šef stožera izraelske vojske Dan Halutz naredio da u znak odmazde za svaku raketu tipa Kaćuša, ispaljenu na Haifu, bude razoreno deset zgrada u Bejrutu. Halutz je čak u jednom novinskom intervjuu zaprijetio da će Libanon platiti «vrlo visoku cijenu», ako se ne riješi «rak-rane Hezbolaha». Izrael se, ističe Amnesty International u svom izvješću, očigledno vodio politikom kažnjavanja libanonskog stanovništva, kako bi ljudi okrenuli leđa Hezbolahu, a to ne može biti legalni ili legitimni cilj vojne operacije, jer je «rat bez granica» nedopustiv.