U procesu protiv 19 suradnika lista Cumhuriyet je optužen i poznati turski karikaturist Musa Kart. Teoretski, ne zbog toga što se sprdao sa režimom nego zbog „podrške teroristima". Koncem ovog srpnja je pušten iz istražnog zatvora gdje je proveo devet mjeseci, ali postupak protiv njega i dalje traje. Ako sud bude tako odlučio, ovaj karikaturist može biti osuđen i do 29 godina zatvora.

Baš kao i Kart, već se vodilo čitav niz istražnih postupaka i protiv karikaturista Sefera Selvija. Njegove karikature su gotovo svakog dana na naslovnici kritičnog lista Everensel, a objavljuje i u satiričkom tjedniku Leman.

Usprkos tome, Selvi pokušava zadržati dobro raspoloženje i objašnjava nam da je  ta gotovo neprestana atmosfera političke napetosti ujedno i „veoma plodno tlo za humoriste." Ali i dodaje: „Ipak, crtanje karikatura u Turskoj znači i riskirati mnogo toga. U posljednjim godinama doživljavamo stvari koje nismo vidjeli niti nakon vojnog puča 1980. Jer sve što kaže 'samovladar', to se prihvaća kao točno i ispravno." 

„Samovladar" je naravno turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji i osobno tuži mnoge humoriste zbog uvrede predsjednika i traži novčanu odštetu. Ali veći problem karikaturistima su krivični postupci koji se protiv njih vode: „Znamo da naš rad nije nikakav osnov za zatvorsku kaznu", kaže nam Selvi. „To je apsurdna situacija: našim karikaturama se ponekad smiju i državni odvjetnici. Jer oni nisu uvreda niti sadrže psovke. Radimo šale, stvaramo umjetnost. Mi jednostavno analiziramo svakodnevnicu."

„Prije četiri, pet godina su mnogi turski zakoni bili prilagođeni smjernicama EU", objašnjava nam karikaturist Tan Cemal Genç. Ali sad je u Turskoj nastupilo novo razdoblje: „Nakon prosvjeda 2013. su se slobode počele brzo ograničavati i počeo je proces stvaranja autoritativne vlasti. On se neviđeno ubrzao nakon pokušaja udara 2016. Nakon referenduma o promjeni ustava ovog travnja su podignute krivične prijave protiv tri naslovnice satiričkog lista, makar su ti brojevi bili stari godinu ili dvije. To služi samo zastrašivanju i odvraćanju."

Gülan Batur također crta za Leman i mjesečnih Bayan Yani. Kako satiričari uopće mogu živjeti i raditi u vremenima represije? „U Turskoj već dugo ne možete nešto raditi mirne savjesti i opušteno", kaže nam Batur. „Naravno, poteškoće imaju samo oni koji kritiziraju i koji se žale. U tom smislu su karikaturisti i satiričari prirodna oporba netolerantnim vladama. Zato im vlada želi zatvoriti usta."

Povrh postupaka ima čak i poziva na „obračun" sa takvim kritičarima, kako u službenim medijima, tako i u socijalnim mrežama. Utjeha karikaturistima jest da ih se tek sad rado čita i ljudi govore o njihovim karikaturama. A i njihovi neovisni listovi još uvijek postoje – makar sve teže. „Njihova neovisnost humorističkim listovima daje snagu. Zato ih se ne dira previše. Ali to se može promijeniti", kaže nam Genç.

I kada je riječ o što donosi sutra, Gülan Batur sluti da tursku karikaturu „na žalost čeka blještava budućnost." „Obzirom da karikature tematiziraju sve što nije u redu, onda ćemo imati još mnogo toga za pisati i crtati. Ali izgleda da država namjerava smanjiti naše prihode od naše umjetnosti."

Sve u svemu, makar im je Erdogan i njegova autoritativna vladavina nepresušno vrelo motiva, nitko od njih ne bi žalio da žive u slobodnijoj državi. „Onda bi radili šale o cvijeću i insektima", kaže nam Selvi. „Bilo bi nam ugodnije, a bili bi i produktivniji."