Andrej Lugovoj je čovjek koji vrlo dobro poznaje rad obavještajnih službi. Ovog biznismena i agenta nekadašnjeg KGB-a sumnjiči se da stoji iza ubojstva bivšeg špijuna Aleksandra Litvinjenka u Londonu. Ovaj slučaj je 2006. izazvao diplomatske napetosti između Rusije i Velike Britanije. Rusije je odbila izručenje Lugovoja. Spor je privremeno okončan time što je ovaj bivši agent izabran u ruski parlament gdje uživa politički imunitet. Tamo je ubrzo pronašao novog "dežurnog neprijatelja" - sve one koji izazivaju "nerede" objavljivanjem raznih članaka u internetu.

Pritisak na Facebook & Co.

Lugovoj, član populističke stranke Vladimira Žirinovskog, jedan je od autora zakona o pravima na internetu, koji stupa na snagu 1. veljače 2014. - znači samo nekoliko dana uoči početka Zimskih olimpijskih igara u Sočiju. Zakon proširuje ovlasti organa sigurnosti u toj mjeri da blokiraju pristup određenim internetskim stranicama. Ubuduće će internet-provajderi morati po nalogu vlasti (osim stranica sa dječjom pornografijom što je do sada bio slučaj) blokirati i stranice koje "pozivaju na sudjelovanje u masovnim okupljanjima".

"Tako bi svaki poziv na proteste upućen preko Facebooka mogao biti povod prijetnji telekomunikacijske agencije da će blokirati pristup Facebooku u cijeloj Rusiji, ako ta socijalna mreža ne ukloni sporni poziv", upozorava aktivist Aleksej Sidorenko.

Putin povećava kontrolu

Otkako je Vladimir Putin 2012. ponovo postao ruski predsjednik, stalno se povećava stupanj kontrole nad internetom. Predsjednički izbori te godine su posebno u Moskvi i St. Peterburgu bili propraćeni protestima na koje su aktivisti pozivali preko interneta. Odmah po završetku izbora počela je rigoroznija kontrola društvenih mreža.

"Tijekom izbora Facebook je postao popularan u Rusiji", kaže Andrej Soldatov, koji uređuje internetsku stranicu koja opisuje aktivnosti ruske obavještajne službe: "Već tada su obavještajci shvatili da ne znaju kako postupati prema internetskim mrežama čije je sjedište u inozemstvu." Do tog trenutka su rasprave na internetu vođene uglavnom preko ruskih blogerskih platformi, poput stranice pod nazivom Livejournal. Tajne službe su imale pristup toj stranici. Novi zakon stoga služi kao sredstvo pritiska kako bi se na suradnju prislili koncerni poput Googla ili Facebooka.

Snowden kao izgovor za cenzuru

Organizacija Reporteri bez granica je Soldatova i Sidorenka nedavno pozvala u Berlin, kako bi s njima razgovarala o razvoju situacije u ruskim internetskim vodama. Ova organizacija je nedavno zabilježila osjetan pad slobode medija u Rusiji i tu zemlju je smjestila tek na 148. mjesto na rang-listi zemalja sa slobodom medija.

Pritom se Kremlj tijekom protekle godine pobrinuo za veliko iznenađenje kada je bivšem agentu američke obavještajne agencije NSA Edwardu Snowdenu odobrio politički azil. Snowdenu je azil odobren nakon što je objavio masovno nadziranje interneta od strane američkih obavještajaca. I dok je on, ne samo u Rusiji, nego i u drugim zemaljama, slavljen kao heroj, njegov boravak nije urodio slobodom interneta u "novoj domovini", tvrdi Soldatov.

Političari odani vlastima su Snowdenova otkrića uzeli kao povod zahtjevima za pooštravanje kontrole interneta jer se tako, navodno, od američkih koncerna štite osobni podaci građana Rusije. Snowden je inspirirao ruske vlasti da aktualiziraju svoje sustave i tako postanu sličniji agenciji NSA, upozorava Sidorenko i dodaje: "Mogu samo uputiti apel europskim državama da ponude utočište Snowdenu. Svugdje bi mu bilo bolje nego u Rusiji."