Početkom ove godine, u zagrebačkoj Dubravi otvoren je Centar za integraciju izbjeglica "SOL", u kojemu 554 osobe s izbjegličkim statusom u Hrvatskoj mogu naučiti jezik, pronaći posao ili se osposobiti za zapošljavanje, provoditi slobodno vrijeme, družiti se međusobno i s lokalnim stanovništvom. Dnevno kroz Centar "SOL" prođe 40-ak ljudi, do danas su kod hrvatskih poslodavaca zaposlili 15 izbjeglica, deseci njih uključeni su u edukacijske programe koji bi im trebali olakšati zapošljavanje.

„Nisam se sreo s rasno nesnošljivim ljudima"

Jedan od njih je i Sudanac Khalid Said (32), nekad naftni inženjer, a danas prevoditelj arapskog. Došao je u Hrvatsku iz Sudana prije pet godina i s vremenom dobio izbjeglički status.

"Kad sam tek stigao, zbog velikih kulturoloških razlika, bilo mi je teško, ali nakon što sam se prilagodio i upoznao ljude, kulturu i običaje sve je bilo puno lakše. Najteže mi je bilo napustiti svoju obitelj u Sudanu, a kad sam se nastanio u Hrvatskoj bilo mi je teško naučiti jezik i nositi se s hladnim zimskim danima jer mi nemamo takve zime. Hrvatska je jako lijepa i raznolika i doista ne mogu reći da mi se nešto u Hrvatskoj ne sviđa, osim što teško podnosim zime. Otkad sam ovdje nikad se nisam susreo s rasno nesnošljivim ljudima. Ako u Hrvatskoj poštuješ kulturu i ljude među koje si došao, mislim da će ti to i dati zauzvrat", priča nam Khalid.

Živi u centru Zagreba, ima zaručnicu koja je porijeklom iz Čakovca, voli Čakovec i međimursku hranu, ima odličan odnos s obitelji svoje zaručnice. Pokušao je pronaći posao i u hrvatskoj naftnoj industriji, ali nije uspio jer se tu uglavnom obavljaju uredski poslovi, a on je u Sudanu radio kao inženjer na naftnim poljima.

"Jako dobro razumijem osobe koje kao izbjeglice stižu u Hrvatsku jer sam i sam bio u toj situaciji, a znam i kako je čekati odluke jer sam odluku o svom statusu čekao duže od godine dana. Moj posao ima divnih trenutaka, ali i jako tužnih jer čujete strašne ljudske priče, a tim ljudima ne mogu pomoći", priča Khalid. Osim što je prevoditelj u SOL-u, drži  i glazbene radionice, svira bubnjeve i s još trojicom kolega stvorio je bend Easy Tiger, a pomaže i na raznim drugim poslovima u Centru. Ponekad treba nekoga odvesti do bolnice, neke institucije ili tvrtke, pomoći oko smještaja i Khalid rado uskače kad ima vremena.

Susret običnih ljudi

Pokretač projekta SOL je Isusovačka služba za izbjeglice, točnije Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu. Kad je Hrvatsku zapljusnula izbjeglička kriza 2016. godine, nije gubio vrijeme na isprazne političke rasprave već je svoje dane provodio na terenu pomažući tisućama ljudi u nevolji. Zbog svojeg iznimnog zalaganja za prava izbjeglica i neumornog terenskog rada, prošle je godine odlikovan nagradom Europski građanin godine.

Iz svakodnevnog rada s izbjeglicama, tražiteljima azila i osobama koje su dobile međunarodnu zaštitu ovaj neobični, mladi isusovac uvidio je da Zagreb i Hrvatska trebaju mjesto gdje će izbjeglice moći doći.

"Naš Centar za integraciju izbjeglica ima simbolično ime SOL - susret običnih ljudi, to je mjesto susreta ljudi, ideja, različitih kultura, običaja sa ciljem obogaćivanja zajednice. Naši su programi učenje jezika, briga za djecu, rad sa ženama i djecom kao ranjivim skupinama, kulturalne radionice (glazba i kulinarstvo), a poseban aspekt je posredništvo pri zapošljavanju. Neke od temeljnih vrijednosti na kojima se temelji Isusovačka služba za izbjeglice jesu solidarnost, pravednost, pomoć čovjeku u potrebi i poštivanje tuđih vrijednosti, običaja i religija. Ne radimo razlike između vjernika i nevjernika. Mi smo tu zbog ljudi koji su u potrebi i nije važna njihova nacionalnost ili religija. Pomažemo onima koji žele stupiti u kontakt s institucijama svoje vjerske zajednice, bez obzira koje su oni vjeroispovijesti i zbilja imamo odličnu suradnju s tim institucijama", ističe Barun u razgovoru za Deutsche Welle.

Ništa bez volontera

U timu SOL-a je 14 zaposlenih osoba i nekoliko desetaka volontera. Od 14 zaposlenih četvorica su kulturni medijatori i prevoditelji, od kojih su dvojica i sami izbjeglice. Takve zadatke obično obavljaju volonteri, a jedna od njih je Mirna Varga, koja završava studij socijalnog rada.

"Ljudima koji se žele integrirati stvarno se može puno pomoći kroz volonterski rad. Ti se ljudi nemaju više kamo vratiti i počinju iznova graditi svoj život ovdje. Mi kao zajednica moramo se potruditi da im pomognemo. Kad sam bila u Porinu, organizirali smo prostor za djecu niže dobi koji je funkcionirao kao vrtić, za malo stariju djecu imali smo razne radionice, vodili smo ih na izlete, a danas u SOL-u pomažem jednoj obitelji da se integrira i privikne na život u Hrvatskoj. Pomažem im oko upisa djece u vrtić, odlaska kod liječnika, ispunjavanja raznih prijava, nabavljanja tenisica ili odjeće za djecu, upoznajem ih s drugim ljudima iz Hrvatske kako bi stvorili vlastitu socijalnu mrežu, objašnjavam im kako funkcionira naše  društvo. Obitelj kojoj pomažem stigla je iz Egipta i kulturološke razlike su ogromne, a moje je da im pomognem da postanu punopravni članovi društva i da se snađu u novoj sredini", ističe Mirna.

Susrela je ljude koji su protiv zbrinjavanja izbjeglica u Hrvatskoj, ali smatra da je riječ o manjini koja i inače nije u stanju sagledati tuđu situaciju i neprijateljski se odnosi prema svemu i svima koji su drukčiji. SOL-ova volonterka Mirna Varga uvjerena je kako je većina ljudi u Hrvatskoj suosjećajna i žele pomoći.
 

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.