Prije svega, to je bila simbolična degradacija: Iran više nije član Komisije UN-a za status žena (CSW). To je sredinom prošlog tjedna odlučilo Ekonomsko-socijalno vijeće Ujedinjenih naroda u New Yorku. Isključenje je podržalo 29 (od 54 koliko ih ima) zemalja članica. Pozadina ove odluke je kontinuirano nasilje kojim iranska vlada i rukovodstvo već skoro tri mjeseca guši protestni pokret. Isključivanje Irana samo je jedna od brojnih sankcija koje je uveo zapadni svijet.

Prve sankcije uveo je već u rujnu SAD. Mjere su bile usmjerene protiv pripadnika vjerske policije i visokih sigurnosnih dužnosnika. Ako imaju imovinu u SAD-a, ona će biti zamrznuta. Pored toga, američkim građanima više nije dozvoljeno da posluju s ljudima koji su sankcionirani.

U drugoj polovici listopada, ministri vanjskih poslova Europske unije uveli su sankcije za jedanaest pojedinaca i četiri organizacije u Iranu. Pogođeni više ne mogu ući u EU. Ako imaju bankovne račune na području Unije, bit će zamrznuti.

Solidarnost civilnog društva

U zapadnim zemljama, mnogi ljudi također izlaze na ulice kako bi izrazili svoju solidarnost s protestnim pokretom u Iranu. Politolog Ali Fatolah-Nedžad iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) kaže za DW da su ovi skupovi važni. „Oni služe tome da protest učine vidljivim. I to se također uočava i u Iranu, od strane njegovog visoko digitaliziranog i globaliziranog stanovništva."

Bente Scheller, stručnjakinja za Bliski istok u Zakladi Heinrich Böll, ima sličan stav. „Ovo uvijek iznova slušam i iz drugih regija u kojima se ljudi bore za svoju slobodu. Nema ništa toliko frustrirajuće za one koji riskiraju svoje živote da bi se borili za slobodu nego kada to nitko izvan granica zemlje ne reflektira i kada se ne čuje njihov glas. Zato bismo morali obratiti pažnju".

Istovremeno, skupovi u inozemstvu pogodili su i režim u Iranu, kaže Fatolah-Nedžad. „Jer, režim se uvijek pokušava predstaviti kao republikanski sustav, koji radi u interesu svojih građana. Protesti u Iranu sada otkrivaju sasvim drugačiju društvenu i političku realnost, koja se vrlo precizno registrira na međunarodnom planu. I naravno strahuje da ova realnost prodire nefiltrirano. Jer, to znači da režim gubi legitimitet na međunarodnoj sceni".

Europska unija od prije nekoliko dana na „meti" ima i članove obitelji pripadnika režima. Nakon što su dva mladića pogubljena u Iranu zbog sudjelovanja u demonstracijama, 20 vodećih članova režima u Teheranu sankcionirano je tako da im je zabranjen ulazak u zemlje EU-a, a blokirani su im i bankovni računi. Još četiri osobe su također sankcionirane zbog svoje uloge u razvoju borbenih dronova i isporuci Rusiji za njezin agresorski rat u Ukrajini.

„Zapad mora povećati pritisak"

Iran do sada nije bio posebno impresioniran sankcijama. Politolog Fatolah-Nedžad kaže da bi Zapad stoga morao pojačati pritisak i provoditi postojeće sankcije energičnije nego ranije. „Politika maksimalnog pritiska tijekom predsjedničkog mandata Donalda Trumpa u SAD-u bila je toliko intenzivna da čak ni Kina nije uvozila naftu iz Irana." Ali, to se ponovo promijenilo pod Bidenovom administracijom, dodaje on.

Stručnjaci smatraju da Njemačka, kao najveći trgovinski partner Irana u EU-u također može pojačati pritisak. Samo od siječnja do kraja listopada ove godine u Iran je izvezeno robe u vrijednosti od 1,2 milijardi eura.

„Moramo pokazati da smo na pravoj strani povijesti kada je u pitanju revolucija u Iranu", rekao je Norbert Röttgen (CDU), član Vanjskopolitičkog odbora njemačkog Bundestaga za DW.

On predlaže nove sankcije, koje moraju ići na "pravu adresu”, dakle na adresu Revolucionarne garde kao moćnog političkog oslonca režima, ali onih koji profitiraju od režima. Prema Röttgenu, „teroristička banda koja svakodnevno provodi terorizam" morala bi se naći na listi terorista u EU-u.

Revolucionarna garda „teroristička organizacija"?

Međutim, s pravne točke gledišta ovaj korak nije lako napraviti. Za to bi Revolucionarna garda morala izvrši teroristički čin u nekoj zemlji EU-a. Glavni tajnik FDP-a Bijan Djir-Sarai, također član Odbora za vanjske poslove Bundestaga, govori u tom kontekstu o napadima koji su mogli biti izvedeni od strane osoba iz kruga Revolucionarne garde u Njemačkoj. Njemački istražitelji se trenutno bave napadom na sinagogu u Essenu sredinom studenog zbog moguće direktne ili indirektne umiješanosti Revolucionarne garde.

"Ako se to želi, bit će i napravljeno. Međutim, politički se cijela stvar uvijek predstavlja kao posebno ozbiljna ili izazovna, jer do sada nije bilo interesa da se ugrozi nuklearni sporazum s Iranom", rekao je Djir-Sarai.

Slično na to gleda i Fatolah-Nedžad. Zaista je bitno da Zapad odustane od svog prethodnog kursa implementacije nuklearnog sporazuma s Iranom, kaže on. „Zato što prijetnjom nuklearnom eskalacijom, Teheran uvijek određuje tempo na koji tada reagiraju zapadne države. A to ih lišava značajne mogućnosti da utječu na režim."

U tom kontekstu, također bi imalo smisla sankcionirati pripadnike iranske moćne elite u Europi, kaže Fatolah-Nedžad. „Njihove kćerke i sinovi žive skoro isključivo na Zapadu." U načelu ne bi trebala postojati odgovornost članova obitelji pripadnika režima, kaže on i dodaje: „Ali, moguće je ispitati podrijetlo njihove imovine, ispitati određene novčane tijekove, kao što se prakticira drugdje, na primjer od strane poreznih organa, naravno. Takav korak bi naštetio moćnoj eliti."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu