Uljanik d. d. mora u likvidaciju jer nema nikakvih izgleda da se u stečajnom postupku namire vjerovnici, plan je Marije Ružić, stečajne upraviteljice Arsenala. Naime, ukupan dug ovog društva u stečaju popeo se do vrtoglave 5,1 milijarde kuna, što je višestruko više od samo 109 milijuna kuna imovine koja nije opterećena hipotekom. Najveći dio, čak četiri milijarde kuna, potražuje država kao najveći pojedinačni vlasnik s udjelom od 25 posto, i to na ime isplaćenih jamstava za otkazane brodove koji nisu izgrađeni jer je Uljanik završio u stečaju. No, to ne znači i definitivan kraj brodogradnje u pulskoj luci. Ružić, naime, predlaže da se nakon likvidacije Uljanika d. d., ali i Uljanik brodogradilišta, osnuje novo društvo - Uljanik Brodogradnja 1856. - u koje bi se prenijeli koncesija, dizalice i ostala oprema te zaposlilo 450 radnika. Ti bi radnici dovršili brod za prijevoz žive stoke koji je na navozu, a država bi trebala jamčiti za 50 milijuna eura kredita potrebnog za pokretanje novog proizvodnog procesa. Prenijeta imovina Uljanika i Uljanik brodogradilišta pretvorila bi se u poslovne udjele koji bi se kasnije mogli prodati i tako namiriti potraživanja radnika. I država bi dokapitalizirala Uljanik Brodogradilište 1856. unosom imovine nad kojom je stekla razlučno pravo. Ta je imovina procijenjena na 50 milijuna kuna. Tu su i ostali razlučni vjerovnici koji bi na taj način dokapitalizirali društvo čiji bi temeljni kapital na koncu iznosio između 250 i 300 milijuna kuna.  

Plan koji drži vodu?

No, plan stečajne upraviteljice trebaju odobriti sami vjerovnici na Skupštini zakazanoj za 22. siječnja iduće godine. Na njoj će glavnu riječ voditi država, a da se očekuju pozitivni pomaci najavio je i sam premijer Andrej Plenković, ali i ministar gospodarstva Darko Horvat, koji su se jasno opredijelili za opstanak brodogradnje u Puli, nakon što su dali šansu riječkom 3. maju.

Što bi, međutim, osnivanje novog društva značilo za radnike i postoji li uopće u Puli i okolici dovoljan broj kvalificirane radne snage, sposobne proizvesti tako kompliciran proizvod kao što je brod?

Samir Hadžić, uljanikovac koji je nakon pokretanja stečaja u svibnju dobio otkaz, a danas je ponovno zaposlen na održavanju opreme i strojeva u Uljaniku, smatra da poslovni plan stečajne upraviteljice drži vodu. "Plan je ostvariv. Na pulskom Zavodu za zapošljavanje danas je 700 uljanikovaca koji su dobili otkaz nakon pokretanja stečaja. To su ljudi raznih profila i zanimanja potrebnih za eventualan nastavak proizvodnje." Za njih bi to značilo novi početak, smatra Hadžić. Na pitanje je li plan realan i ostvariv, kaže da bi se kredit vratio prodajom „stočara“ koji bi se dovršio. Osim spomenutog broda za prijevoz žive stoke na kojemu preostaje još oko 40 posto posla, na navozu je i jaružar koji je naručila kompanija Jan de Nul.

"Taj je brod sama kompanija prije nekoliko dana otkupila na aukciji. Što će biti s njim, odlučit će Jan de Nul. Mi bismo ga, naravno, voljeli završiti u Uljaniku, ali odluka nije na nama ni na državi, nego na vlasniku," veli Hadžić.

S druge strane, i samoj je državi u interesu da se naplati putem osnivanja nove tvrtke.

"Između dviju opcija, država bi imala najviše koristi od pokretanja nove tvrtke. Uz duplo manje ulaganja imala bi više profita, a tu, jasno, govorim i o plaćama, davanjima, o porezima i svemu ostalom. Likvidacija je bolja nego stečaj jer se država kroz stečaj ne bi gotovo uopće naplatila. Štoviše, bila bi u gubitku. Generiranje nekakve dobiti bolje je i za radnike i za grad i za državu," smatra Hadžić.

Što bi izgubio Grad?

No, radnici i država nisu jedini vjerovnici. Iz Grada Pule napominju da su u stečajnom postupku prijavili 12,8 milijuna kuna potraživanja na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda.  

Dakle, eventualnim gubitkom Arsenala Grad bi izgubio značajan prihod kojim financira komunalnu infrastrukturu, obnovu prometnica,  izgradnju kružnih tokova i druge radove. U Gradu smatraju da bi Vlada, koja zastupa državu kao najvećeg pojedinačnog vlasnika Uljanika, trebala učiniti sve da potvrdi stečajni plan koji će omogućiti nastavak djelatnosti brodogradnje u pulskom škveru.

"Iako nema izravnih nadležnosti odlučivati o nastavku rada Uljanika, Grad je oduvijek pomagao brodogradilištu i njegovim radnicima. Kao i prije 20-ak godina kad je Grad, prebivši dugovanja od oko 65 milijuna kuna, osigurao nastavak proizvodnje, tako je i danas bivšim radnicima stavio na raspolaganje konkretne mjere pomoći: od podmirenja marende, prijevoza i smještaja što duguju Uljanik Standardu, do mogućnosti odgode plaćanja, odnosno obročne otplate duga u gradskim ustanovama i tvrtkama za radnike koji ne mogu podmiriti svoje obveze", napominju iz gradskog Odsjeka za informiranje ukazujući i na druge vrste potpore za radnike Uljanika: program prekvalifikacije, bespovratna sredstva za novoosnovana poduzeća i samozapošljavanje te jednokratnu novčanu i drugu pomoć,