U prijedlogu kojeg je Općoj skupštini UN podnio Jordan i arapske zemlje se doduše „osuđuju“ svi zločini nad civilima, kako nad Palestincima, tako i nad Izraelcima i traži se "trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje koje vodi do prekida neprijateljstava" kao i "nesmetano pružanje osnovnih dobara i usluga" Gazi.

No u rezoluciji koja je prihvaćena glasovima 120 zemalja, nema niti riječi o Hamasu i napadu koji je izazvao ovaj sukob. Nije prihvaćen niti dodatak kojeg je predložila Kanada gdje se izrijekom spominje Hamas, a također se traži i „trenutačno“ puštanje na slobodu taoca koje drži Hamas.

Utoliko je za izraelskog veleposlanika u UN Gilada Erdana to sramotni dokument zbog kojeg bi se i Svjetska organizacija trebala stidjeti: „Ovo je mračan dan za UN i čovječanstvo. Ova smiješna rezolucija ima obraza pozivati na primirje. Njezin cilj je da se Izrael prestane braniti od Hamasa kako bi nas mogao žive zapaliti", izjavio je Erdan.

Utoliko su Izrael i naravno SAD glasovale protiv, ali je različitih stavova bilo i među članicama EU i NATO: među 14 zemalja koje su odbile rezoluciju su i Austrija, Češka, Mađarska i Hrvatska, većina – kao i Njemačka su bile suzdržane, no za ovu rezoluciju su glasovale Francuska, Belgija, Portugal, Španjolska, Irska, Luksemburg, Malta, i Slovenija.

Slabost Svjetske organizacije

Francuski veleposlanik pri UN, Nicolas de Rivière obrazlaže to tvrdnjom kako „ništa ne može opravdati ubijanje civila", kako se „zajednički mora raditi na prekidu paljbe“ i kako je „dužnost spriječiti pogoršanje stanja“, ali i kako UN mora zahtijevati oslobađanje taoca. Francuski veleposlanik dodaje i kako rezolucija Opće skupštine „ne može nadoknaditi“ napore Vijeća sigurnosti Svjetske organizacije, ali i u ovom slučaju zapravo i de Rivière ukazuje na slabost ovakve strukture Ujedinjenih naroda.

Jer i ovakvo dvotrećinsko prihvaćanje neke rezolucije Opće skupštine znači tek da postoji obaveza da o tome raspravlja i Vijeće sigurnosti UN gdje pak ništa ne može biti zaključeno bez odobrenja zemalja s pravom veta. Dugi je popis rezolucija koje je prihvatila Opća skupština – uključujući i osudu napada Rusije na Ukrajinu, ali nakon toga se nije dogodilo gotovo ništa. S druge strane je i izraelski veleposlanik podsjetio kako Opća skupština nikad nije bila u stanju niti osuditi postojanje takozvane Islamističke države i kako tek nastavlja tužnu tradiciju Vijeća naroda koji nije uspio zaustaviti niti nacističku Njemačku pred početak Drugog svjetskog rata.