Kada su barikade uklonjene krajem prošle godine, mnogi su upozorili da je nova kriza samo odgođena. Ali malo tko je mislio da će to doći ovako brzo. Na pravoslavni Badnji dan (6. siječnja) u Štrpcu, na krajnjem jugu Kosova, ustrijeljeni su 11-godišnji dječak i 21-godišnji mladić srpske nacionalnosti. Oni su bili u grupi koja je nosila badnje drvo.

Uhićen je jedan 33-godišnjak, inače pripadnik Kosovskih snaga sigurnosti. On se sumnjiči za pokušaj ubojstva.

„Da ste prije petka nekome u Štrpcu rekli da se ovako nešto može dogoditi, svi bi se u život zakleli da je to nemoguće. Mislili smo da je to vrijeme prošlo“, kaže za DW Jasmina Živković Jovanović, predsjednica Udruženja obitelji nestalih iz Štrpca.

„Zato vjerujem da je ovo posljedica ponašanja i stava vlasti na Kosovu prema srpskom narodu. Oni za nezadovoljstvo i nedostatak političkih rezultata pokušavaju okriviti srpsku zajednicu i ovo je rezultat", kaže ona.

Veliki broj kosovskih dužnosnika, uključujući i predsjednicu Vjosu Osmani i premijera Albina Kurtija, osudio je napad u Štrpcu. No Jasmina Živković Jovanović tvrdi da to građane ne umiruje i kaže: „Većina u narodu vjeruje da će napadač još biti i nagrađen."

Svega nekoliko sati kasnije takav bizaran prijedlog zbilja je uputio član Samoopredjeljenja u dijaspori, porijeklom iz Južne Mitrovice, Fatmir Hasani. On je javno predložio ministru obrane da osumnjičenog pripadnika Kosovskih snaga sigurnosti kao „hrabrog Albanca" unaprijedi u čin zapovjednika.

U srpskoj zajednici prevladava uvjerenje da je motiv pucnjave etničke prirode, ali u početnoj fazi istrage državni odvjetnik, koji je zatražio i dobio 30 dana pritvora za osumnjičenog, tereti počinitelja za pokušaj teškog ubojstva, izazivanje opće opasnosti i upotrebu opasnog oružja.

U albanskoj zajednici je nešto drugačije: jedni navode da je osumnjičeni osramotio uniformu i ugled Kosovskih snaga sigurnosti, dok drugi smatraju da je reagirao u samoobrani, nakon verbalnog okršaja sa skupinom Srba.

Nerijetko se ističe i da je osumnjičeni sin poginulog borca OVK ili „mučenika OVK". Parlamentarni zastupnik Samoopredjeljenja Haki Abazi iznio je i tvrdnju da bi „incident u Štrpcu mogao biti izrežiran kako bi se okrivili Albanci".

Međunarodni predstavnici su također osudili „incident", ali su se svi suzdržali od ocjene da se radi o mogućem etnički motiviranom napadu. Zbog svega toga Živković Jovanović navodi da se srpski narod u enklavi osjeća nemoćno. Ipak pouzdaje se u jamstva dana građanima koji su se okupili odmah nakon napada i na nekoliko sati blokirali ceste, da će na ulazu i izlazu iz Sirinićke Župe biti pojačana nazočnost KFOR-a i policije.

Nemoć Srpske liste

Prosvjed u Štrpcu zbog ranjavanja srpskog dječaka i mladića organizirala je Srpska lista (SL), istog dana i u isto vrijeme kada i ranije najavljeni prosvjed protiv SL-a i „izdajničke politike“ Aleksandra Vučića u Mitrovici. Mnogi na sjeveru Kosova sumnjaju da je to bila slučajnost.

Prosvjed desničarskog oporbenog bloka nije bio jedini iskaz nezadovoljstva. U petak je u Zubinom Potoku spriječen govor direktora Ureda za Kosovo i Metohiju Petra Petkovića kojeg su građani okupljeni oko crkve u tom mjestu izviždali, nazvali „izdajnikom" i izvrijeđali. Okidač za verbalni napad na Petkovića bio je prizor policijske pratnje srpskog dužnosnika u neposrednoj blizini crkve.

U Zubinom Potoku izgrađene su od veljače prošle godine tri policijske baze pripadnika specijalnih kosovskih jedinica u kojima ni prije izlaska iz institucija nije bilo kosovskih Srba.

Trajna nazočnost gotovo monoetničke jedinice kosovskih specijalaca u većinski srpskim sredinama na sjeveru Kosova izvor su duboke frustracije zajednice. Nemoć Srpske liste da godinu dana nešto postigne po ovom pitanju – a za potrebu izgradnje baza izvršena je i eksproprijacija zemljišta – naizgled je počela rušiti moć političke stranke koja već deset godina uz podršku Srpske napredne stranke dominira među kosovskim Srbima.

Jedan od glavnih zahtjeva s desničarskog prosvjeda u nedjelju u srpskom dijelu Kosovske Mitrovice bio je zapravo ponovljeni zahtjev s barikada koje je organizirala Srpska lista – da se specijalne kosovske jedinice povuku sa sjevera Kosova. Govorilo se o „kontinuiranoj antisrpskoj represiji režima Albina Kurtija".

Krah politike ustupaka

„Različiti glasovi kosovskih Srba javili su se zbog porasta etničkih napetosti na Kosovu i nezadovoljstva dijela političkih lidera Beogradom koji već deset godina vodi politiku ustupaka međunarodnoj zajednici, a onda te ustupke prevodi u velike diplomatske pobjede“, kaže za DW Miodrag Miki Marinković, direktor Centra za afirmativne društvene akcije iz Kosovske Mitrovice. Krah takve politike, kaže on, bio je neminovan jer građani „na svojoj koži osjete njene istinske učinke".

„A oni su daleko od pobjeda kojima se pune novinski stupci kada se postigne dogovor. Zato je nakon posljednje krize na sjeveru Kosova došlo do snažnog nezadovoljstva kosovskih Srba, koje se ne može kontrolirati“, smatra Marinković.

To nezadovoljstvo jedan od organizatora oporbenog prosvjeda Ivan Miletić sročio je ovako: „Nećemo trpjeti ROSU snage na sjeveru Kosova, niti bilo gdje da su Srbi. Nemamo ništa protiv albanskog naroda ili ljudi koji imaju dobru volju i dobru namjeru. Ali protiv terora imamo. Nitko neće više trpjeti ovo."

Do ispunjenja ovih uvjeta oko 150 sudionika prosvjeda tražili su i zamrzavanje pregovora s Prištinom.

Dvije vrste Vučićevih kritičara

Marinković smatra da je oporbeni prosvjed u nedjelju daleko od istinskog pluralizma. „Ali to je vrsta oslobađanja kosovskih Srba od stega službenog Beograda, a posebno njegovih eksponenata na Kosovu, Srpske liste", objašnjava i navodi da su se u tom procesu profilirale dvije struje.

„Jedna koju predvode politički lideri kosovskih Srba južno od Ibra koji su nezadovoljni zapostavljanjem tog dijela srpske zajednice od strane Beograda, a dijelom i dominacijom sjevernih kadrova unutar SL-a", nabraja on.

„S druge strane, oponenti službenog Beograda na sjeveru Kosova su nezadovoljni ustupcima koje Beograd daje Prištini i koji su u posljednjoj krizi na sjeveru vidjeli priliku da se stanje na terenu dovede do točke u kojoj se neka vrsta podjele Kosova konstatira kao realno stanje na terenu."

Dvije struje imaju dodirne točke u žustroj kritici prema Beogradu i činjenici da još nemaju dovoljno snage da mu se usprotive, ali tu se sličnost između njih završava, smatra Marinković.

„Politički koncept koji se zastupa na sjeveru poboljšanje uvjeta života Srba vidi kroz jačanje otpora Prištini i izlazak iz institucija, a onaj na jugu priliku za bolji život Srba vidi kroz institucionalno djelovanje i suradnju s kosovskim Albancima“, zaključuje naš sugovornik.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu