Prema Nacrtu zakona o restituciji, strani državljani neće imati pravo u Srbiji biti vlasnicima poljoprivrednog zemljišta, što u slučaju Nijemaca znači da oni koji su protjerani neće moći tražiti da im se vrati oduzeta zemlja.

Podunavskim Nijemcima je nakon Drugog svjetskog rata, kad su protjerani i kad su im oduzeta sva građanska prava uključujući i državljanstvo, jugoslavenska komunistička vlast oduzela skoro 400.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Danas u Srbiji živi manje od 4.000 Nijemaca. Oko 400 obitelji podnijelo je zahtjev za povrat zemlje, vinograda, kuća...

Srbija može izbjeći povrat imovine

Gospodarski analitičar Dimitrije Boarov ocjenjuje da će se, kad je imovina proteranih Nijemaca u pitanju, Srbija vjerovatno držati poljskog, češkog i slovačkog modela. „Svaka zemlja koja ulazi u Europsku uniju ima prava isključiti nekoliko obveza, naravno u sporazumu sa samom EU. Ni Česi ni Poljaci nisu morali donositi bilo kakve propise o restituciji imovine koja je oduzeta proteranim Nijemcima“, navodi Boarov.

Predsjednik Njemačkog narodnog saveza iz Subotice Rudolf Vajs međutim kaže da postoje mađarski i hrvatski model, koji nisu isključili mogućnost vraćanja imovine protjeranim Nijemcima. „Ukoliko Srbija uistinu ozbiljno misli priključiti se EU-u, morat će promijeniti i tu zakonsku odredbu, koja je trenutačno smetnja da se stranim državljanima nešto vrati. Pošto je to opljačkano, a nešto što je opljačkano treba po svim moralnim i pravnim zakonima i razlozima vratiti, mi se nadamo da će i svi Nijemci jednog dana pošteno dobiti odštetu“, smatra Vajs.

Evropski sud može pomoći Nijemcima

U javnosti se često kao argument za nepovrat imovine Nijemcima čuje da je postojao sporazum između predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita i njemačkog kancelara Villija Brandjta, prema kojem je, navodno, Nemačka odustala od mogućnosti da se podunavskim Nijemcima u Jugoslaviji vrati ono što je oduzeto. Dimitrije Boarov kaže da tog sporazuma u formalnom smislu nije ni bilo. „Koliko znam, formalno tu sporazuma nije ni bilo, barem u pravnom smislu riječi. Ali, on nije ni važan u kontekstu ovoga što govorim, u vezi sa poljskim, češkim i slovačkim slučajem“, tvrdi Boarov.

Rudolf Vajs kaže da je svjestan da je određeni broj protjeranih Nijemaca odustao od ideje da traži natrag ono što im je oduzeto: „Neki su uisitinu to otpisali, međutim ima i onih koji će tražiti natrag imovinu svojih predaka i koji će podnijeti zahtjeve. Ali, to je stvarno na svakome od njih, imenom i prezimenom, da reagira“.

Vajs kaže da je zakon o povratu imovine zapravo samo prvi korak  i apelira na svoje sunarodnjake da iskoriste sve zakonske mogućnosti u Srbiji i da se potom, ako je potrebno, žale Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu koji je donio nekoliko presuda u korist Nijemaca u Rumunjskoj, nakon čega je ta zemlja odustala od svog restriktivnog zakona o restituciji.

Inače, procjene vrijednosti imovine koja je oduzeta Nijemcima u Srbiji vrlo su različite i kreću se od 10 do 100 milijardi eura.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad

odg. ur.: S. Kobešćak