Dok je manira beogradskih vlasti da svaku moguću i nemoguću investiciju najavljuju mjesecima unaprijed i stalno obećavaju ekonomski boljitak, o nadolazećoj suradnji s Euroazijskom ekonomskom unijom (EEU) misteriozno se šutjelo. Čak je u utorak (31.5.) i štura vijest iz kazahstanske prijestolnice Astane, gdje se sastalo Vrhovno vijeće EEU-a, do građana Srbije stigla zaobilaznim putem, preko ruskih državnih medija. Bilo je to dovoljno da Politika naslovi svoj tekst "Putin odobrio pregovore" te da Večernje novosti trijumfalno objave: "Srpska roba za 180 milijuna kupaca!"

Iz tehničke Vlade samo je ministar trgovine Rasim Ljajić našao za shodno post festum objasniti medijima kako će Srbija stupiti u pregovore s EEU-om o tekstu sporazuma "koji sadrži popis robe koja će se razmjenjivati bez carina". "Kao što je poznato, Srbija je zainteresirana da na toj listi prije svega bude Fiat 500L, kao i meso peradi i neke vrste sireva", rekao je ministar.

I jedno i drugo, a ne ili jedno ili drugo

Iz Ljajićevih riječi se zaključuje da nije riječ o pristupanju samom EEU-u, već njegovoj Zoni slobodne trgovine. Članice te Unije su Rusija, Bjelorusija, Kazahstan (tri države s kojima Srbija već ima sporazume o bescarinskoj trgovini), Armenija i Kirgistan, dok su Zoni slobodne trgovine za sada pridruženi Vijetnam, uskoro bi trebao biti Egipat, a pregovara se i s Tajlandom. Interes su iskazale i druge veće i manje ekonomske sile.

Ruski državni portal Sputnjik na srpskom jeziku prenosi da se radi o "novoj rastućoj uniji" koja nudi slobodnu trgovinu "bez opterećujućih pravila i ucjena, svojstvenih briselskoj administraciji" te sugerira da EEU može biti alternativa europskim integracijama.

Drukčiji stav u razgovoru za DW iznosi Mihailo Crnobrnja, profesor Fakulteta za ekonomiju, financije i administraciju: "Ovo ne vidim kao napuštanje europskih težnji niti okretanje istočnom tržištu. To je nastojanje Srbije da vodi politiku i-i, a ne ili-ili. Vidjet ćemo koliko dugo će moći voditi ovakvu politiku kako se bude približavala Europskoj uniji. Sada je na našoj strani da uvjeri EU da pristupanje ovom sporazumu nije antieuropsko, što je lakše reći nego učiniti. Ali možda vrijedi pokušati."

Što će reći Bruxelles?

Šef Europske komisije Jean-Claude Juncker je krajem prošle godine naložio da se ispitaju mogućnosti ekonomske suradnje Bruxellesa i EEU-a. Od tada sve stoji na ledu s obzirom da i dalje traje rat sankcijama zbog ruske aneksije Krima. Luksemburžanin Juncker, međutim, slovi kao zagovornik zatopljavanja odnosa prema Moskvi te se tako tumači i njegov pristanak da 16. lipnja sudjeluje na jednom međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu.

Kako će se onda Europska unija odnositi prema eventualnom ulasku Srbije u rusku bescarinsku zonu s obzirom da takvih iskustava s jednom kandidatkinjom za članstvo u EU-u do sada nije bilo?

Jelena Milić, direktorica Centra za euroatlantske studije, kaže da je to teško reći s obzirom da nije jasno je li trgovinski ugovor "povezan s političkim uvjetima". Ona u razgovoru za DW dodaje da EU i EEU nikako ne mogu biti stavljene na istu razinu, jer ova druga "regulira samo trgovinu dok se pitanjima unutarnjeg uređenja, ljudskim pravima i pravnom državom uopće ne bavi".

Odnos EU-a prema pristupanju Srbije ruskoj trgovinskoj zoni vjerojatno će se temeljiti na iskustvu sa Centralnoeuropskim ugovorom o slobodnoj trgovini (CEFTA), vjeruje profesor Crnobrnja. Sve države koje su pristupile EU-u, pa tako i Hrvatska, morale su automatski napustiti CEFTA-u, sporazum koji još važi za šest država Zapadnog Balkana i Moldaviju.

"Vođeni tim iskustvom, vjerojatno ćemo i mi – u onom trenutku kad uđemo u EU – morati napustiti euroazijsko trgovinsko partnerstvo. U Beogradu se nadaju da će to biti za četiri, pet godina, ali ja sumnjam da će ići tako brzo. Moguće da će naša vlast pokušati iskoristiti taj međuperiod u skladu s onom narodnom: umiljato janje dvije majke sisa."

Ima li Srbija što prodati?

No koliko će koja majka biti izdašna prema janjetu, drugo je pitanje. U prvim analizama produbljena je fiksacija na Fiatova vozila koja se proizvode u Kragujevcu. Pregovori o izvozu tih vozila u Rusiju sada već poprimaju razmjere epske sage, a sve pojačano činjenicom da bi o proboju "srpskog" Fiata mogao ovisiti ostanak torinskog giganta u Kragujevcu i nakon 2018. godine. Međutim, i sada se govori o simboličnoj brojci od nekoliko tisuća vozila koja bi išla u Rusiju, dok bi odande stizali jeftini modeli Lade.

"Mi čitavo vrijeme veličamo potencijale tog tržišta EEU-a, a kao da ne vidimo nedostatak mogućnosti proizvodnje bilo čega što bismo mogli tamo izvesti", kaže Jelena Milić: "Naše tržište su za sada regija i Europska unija."

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u prva četiri mjeseca ove godine dvije trećine robne razmjene Srbije otpalo je na zemlje EU-a. Po važnosti slijede zemlje CEFTA-e s kojima Srbija ima trgovinski suficit od skoro 600 milijuna dolara u spomenutom razdoblju. Ako se gledaju pojedinačne države, Ruska Federacija je na trećem mjestu među srpskim trgovinskim partnerima, daleko iza Njemačke i Italije i malo ispred Kine.