Kolone autobusa su prošle subote zakrčile novobeogradske bulevare. U Areni se održavao veliki skup Srpske napredne stranke (SNS) s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem  kao glavnom zvijezdom.

No, oko dvorane su se tisuće ljudi iz autobusa razišle u „pogrešnim" pravcima, da nešto pojedu ili malo prošetaju Beogradom.

„Bježim, brate, što da radim“, rekao je jedan mladić reporteru DW-a. Naveo je da je iz malog mjesta, da je zaposlen u lokalnoj bolnici, i da je silom stavljen na spisak za miting. Sada s kolegama dezertira sa skupa. Drugi su ispričali slične priče.

Ciniku bi na pamet pala rečenica koja se pripisuje Marku Twainu: „Da se na izborima nešto mijenja, ne bi nas pustili da glasamo.“

Pretprodukcija

Ako se izbori zamisle kao snimanje filma, onda se mogu podijeliti na pretprodukciju – sve što se događa prije izbora, na produkciju, odnosno izborni dan, i na postprodukciju, što obuhvaća brojanje glasova i ostale „igrice".

Vlasti u Srbiji najpredanije manipuliraju u fazi pretprodukcije, tvrde sugovornici DW-a.

„U pretprodukciji se najveći pritisak vrši kroz medije“, kaže pravnica Sofija Mandić, članica beogradske Gradske izborne komisije (GIK) ispred liste „Srbija protiv nasilja".

„Kada ljude uvjerite da nema politički bolje opcije, oni neće riskirati posao i egzistenciju radi promjene koja je neizvjesna i koja će, kako to mediji tvrde, dovesti na vlast stari korumpirani režim. Onda su kupovina glasa ili pritisak na poslu samo završavanje tog procesa. Ljudi kažu – pa dobro, zašto da makar ne uzmem paket ili 2.000 dinara. Bolje da iz ovih izbora izađem s time, nego ni s čim“, kaže Mandić za DW.

Na te dvije stvari – medije i pritisak na birače – ukazuje i odvjetnik Slobodan Doklestić, šef izvršnog odbora Narodne stranke. „Pola Srbije vidi samo jednu političku opciju, vladajuću. Oni imaju medijski monopol u tom svijetu."

„Ako materijalna egzistencija ovisi od toga da li netko glasa za SNS, tu nema govora o demokraciji. Nažalost, to je teško kontrolirati“, navodi Doklestić za DW.

Kaže, tu i tamo se pojave dokazi i snimci, ali teško da oporba može dokazati obujam kompletne igre s kupljenim i iznuđenim glasovima.

A ako bi i dokazala, tužilaštvo na to može samo odmahnuti rukom. Upravo to se dogodilo kada je nedavno novinarka CINS-a u call-centru Srpske napredne stranke snimila spiskove s podacima građana i dokazala da se tamo ljudi isplaćuju na ruke.

Isto se dogodilo i kad su na nizu izbornih lista  otkriveni fantomski potpisi podrške. Prema Sofiji Mandić i njezinim kolegama, potpisi su masovno ispisivani inicijalima, istim rukopisom, pa ovjeravani.

„U Gradskoj izbornoj komisiji ostavljamo jasan trag o onome što se događa – bilo da je to u zapisnicima, preko naših obraćanja sudu ili preko medija. Da oporbenih članova nema u GIK-u, sjednice bi trajale tri minute, svi bi podigli ruke i razišli se kućama“, kaže Mandić.

Produkcija

Sam izborni dan vjerojatno će obilježiti cjelodnevno zivkanje birača i obilaženje stanova. Ranije je bilo govora i o tzv. „bugarskim vozovima“, metodi kada se s izbornog mjesta "prošverca” prazan listić, pa se popuni „kako treba“ i dâ biraču da ga ubaci. A ovaj onda ima obvezu da iznese svoj prazan listić za idućeg birača.

„Dokazi se pojave s vremena na vrijeme, poneki snimak kako se ljudi sprovode ili poučavaju kako da glasaju iza paravana. Ali, da dokažete obujam toga? To je jako teško“, objašnjava Doklestić.

On kaže da je domaći zadatak oporbe kontroliranje biračkih mjesta i otkriva da Narodna stranka računa s blizu dvije tisuće svojih kontrolora za oko devet tisuća biračkih mjesta u Srbiji.

Postoji, kaže, suradnja oporbenih stranaka i nada se će zajedno uspjeti pokriti sva biračka mjesta.

Jedan drugi izvor iz opozicije pak sumnja da će se pokriti čitava Srbija, ali kaže da Beograd svakako hoće i da se tu ionako očekuje najžešća borba.

„Kontrolori na izborni dan znaju na što treba motriti – što treba prijavljivati kao nepravilnost u izbornom, a što u kaznenom postupku“, kaže Sofija Mandić.

Postprodukcija

Usprkos kroničnim optužbama oporbe na račun vlasti, do sada nije bilo dokaza da su neki izbori manipulirani - poput onih lokalnih 1996. godine.

Tada je ishod glasanja naknadno prekrajan, što je dovelo do dugotrajnih protesta i na kraju priznanja izbornog poraza Slobodana Miloševića u Beogradu i nizu drugih gradova.

„Malo je vjerojatno da netko pokrade izbore u fazi brojanja“, kaže Doklestić. „To se danas radi suptilnije – medijskim monopolom i značajnim brojem ljudi koji su primorani glasati i slikati listić. Onda na brojanju ne morate ništa ni krasti."

Na pitanje hoće li opoziciji, kad već sudjeluje u utrci pod tim uvjetima, biti kasno da se žali ako opet izgubi, Doklestić odgovara: „Što se tiče nepravednih medijskih uvjeta, te uvjete igre smo prihvatili kad sudjelujemo.“

Sami rezultati glasanja, kaže, moraju se prihvatiti ako se glasovi regularno prebroje. Narodna stranka, kao i lista „Srbija protiv nasilja“, a i još neke, pripremaju svoj reprezentativni uzorak i softvere pomoću kojih će imati vlastite rezultate.

Na izborima prošle godine ta stvar je neslavno propala, jer softver oporbe – nije radio.

Ali, što ako bude primjedbi i na sam izborni dan i na brojanje glasova? „Nadam se da nećemo doći u situaciju iz 1996. godine. Kad bi se to dogodilo, onda se to mora osporiti“, kaže Doklestić.

Sofija Mandić kaže da je do birača da izađu na izbore, da pozovu ljude iz svog okruženja da učine isto, da glasaju po savjesti. Ali i da „budu spremni braniti svoju izbornu volju, ako bude bilo potrebe".

U oporbenim krugovima i među poznavateljima političke scene žestoko se razilaze mišljenja o tome kako će izgledati večer i noć 17. prosinca. Neki misle da će sve biti kao i obično, bez obzira na to tko pobijedi.

Drugi pak kažu da je vlast spremna na sve kako bi sačuvala većinu u recimo Beogradu i da bi te večeri mogli izbiti protesti za „obranu narodne volje".

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu