DW: Ove subote (21. listopad) izaslanici pet zapadnih država putuju u regiju kako bi ponovo pokušali posredovati između Srbije i Kosova. Što očekujete od tih susreta?

Marina Vulović: Očekujem da će izvršiti veći pritisak na Srbiju i Kosovo da se vrate dijalogu i počnu raditi na primjeni Briselsko-ohridskog sporazuma. Ovo je posljednja šansa za implementaciju, s obzirom na to da se sljedeće godine održavaju izbori u EU i SAD-u, što bi moglo promijeniti prioritete Zapada na Balkanu. Ujedno, i Srbija će u prosincu održati izbore, što je u stvari još jedna taktika odugovlačenja. Nažalost, ne očekujem da će Briselsko-ohridski sporazum uskoro biti implementiran.

Postojala je nada da će ove godine biti postignut napredak zbog geopolitičke situacije, suradnje između SAD-a, EU-a, Njemačke i Francuske, i Ohridskog sporazuma koji je postignut. Umjesto toga, situacija se progresivno pogoršavala: najprije u svibnju protesti s više ozlijeđenih, a onda u rujnu i napad na policiju. Kako objašnjavate to nazadovanje?

Marina Vulović: Do tog nazadovanja dolazi zato što Srbija ne želi primijeniti sporazum, jer bi to značilo faktičko priznanje Kosova. Istovremeno, Kosovo ne želi provesti odredbe sporazuma koji se odnose na Zajednicu općina sa srpskom većinom iz straha od dalje destabilizacije i instrumentalizacije te Zajednice od strane Beograda. Destabilizirajuće akcije na sjeveru Kosova odvlače pažnju od bavljenja suštinskim pitanjima kao što je međusobno priznanje.

Europska komisija još jednom je obećala plan koji podrazumijeva unaprjeđenje suradnje sa zemljama zapadnog Balkana. Mislite li da će taj plan biti efikasan?

Marina Vulović: Taj plan može biti efikasan samo ako se nastavi takva politika i u narednom legislativnom razdoblju EU-a. Mi ne znamo hoće li i sljedeća Komisija stavljati naglasak na proširenje. Pored toga, rukovodstvima nekih zemalja u regiji, recimo u Srbiji, ne bi išle na ruku reforme potrebne za pridruživanje jedinstvenom tržištu EU-a ili eventualno pridruživanje Europskoj uniji. Mislim da će biti zemalja koje su više i one koje su manje okrenute reformama. Ali, jest dobar znak to što izgleda da postoji nova dinamika u procesu proširenja kroz diferenciran i postupan pristup EU-u, s većim „mrkvama", odnosno pojačanim financiranjem.

U vrijeme kada su se šefovi vlada zapadnog Balkana sastali na godišnjem skupu u sklopu Berlinskog procesa u Tirani, Vučić se u Kini sastao s Putinom. Jesu li u tom kontekstu odnosi Srbije prijetnja po sigurnost na Balkanu? I ako jesu, zašto je onda Europskoj uniji tako teško sankcionirati Srbiju, odnosno što se može učiniti kako bi se od Srbije dobio jasan stav?

Bliske veze Srbije s Rusijom jesu vrlo problematične, ali također mislim da Srbija ima veće probleme od toga, poput demokratskog nazadovanja, pitanja vladavine prava, ograničenja medijskih sloboda, itd. Sadašnji režim u Srbiji jeste veća prijetnja regionalnoj stabilnosti.

A razlog za to što se čini da je EU toliko neefikasna u Srbiji jest taj što je sadašnji režim Europska unija u prošlosti podržavala. Pored toga, trenutno postoje i zemlje članice Unije, poput Mađarske, koje otežavaju postizanje jednoglasne odluke u Vijeću EU-a o kaznenim mjerama protiv Srbije. Upravo zato su sljedeći izbori u EU-u toliko važni. Ako desničarske političke opcije budu ojačale ili budu u stanju formirati vlade, to će vjerojatno rezultirati blažim stavom prema Srbiji u budućnosti.

Ali, postoje i mjere Europske komisije koje se mogu nametnuti bez suglasnosti Vijeća EU-a, poput onih koje se odnose na smanjenje projekata financiranih iz IPA-fondova. Trebalo bi uvesti neku vrstu restriktivnih mjera kako bi se odaslao signal da je s politikom popuštanja EU prema Srbiji gotovo. Pritom je važno da kaznene mjere ciljaju režim, a ne građane Srbije, jer je tamošnje javno mnijenje polarizirano, a režim bi mogao to preokrenuti u antizapadni narativ, što je i činio godinama u javnim raspravama u samoj Srbiji.

Nakon događaja od 24. rujna (sukob srpskih terorista i kosovske policije op.ur.), Kosovo se osjeća nesigurno i radije ulaže u svoju sigurnost, nego u normalizaciju odnosa sa Srbijom. Istovremeno, predsjednica Kosova Vjosa Osmani izražava želju za redizajniranjem dijaloga. Što mislite o tom razvoju?

Marina Vulović: Novi pravac u dijalogu vjerojatno bi podrazumijevao uravnoteženiji pristup EU-a u pregovorima. To također podrazumijeva preispitivanje trenutnih kaznenih mjera protiv Kosova i potencijalno uvođenje novih mjera protiv Srbije.

Pored toga, moraju se stvoriti odgovarajući politički i sigurnosni uvjeti za formiranje Zajednice. Bez tih uvjeta, teško je zamisliti kako bi se to moglo postići, a da Srbija to ne instrumentalizira u vlastite političke svrhe. Zajednica treba služiti kosovskim Srbima i njihovoj kulturnoj, vjerskoj i prosvjetnoj samoupravi, a ne Beogradu i njegovoj političkoj agendi. Svrha dijaloga je da poboljša život ljudi na terenu.

Ako bi došlo do resetiranja dijaloga, kolika je vjerojatnost da bi Zapad udovoljio zahtjevu Kosova da se ne osniva Zajednica u kojoj dominiraju Srbi na sjeveru zemlje?

Marina Vulović: Mislim da je to malo vjerojatno. Čak i s uravnoteženijim pristupom, Zajednica se treba koristiti kao poticaj Srbima da se integriraju u kosovske državne strukture. Bez toga, teško mi je zamisliti da bi Srbi to učinili. U isto vrijeme, uravnoteženiji pristup EU-a također podrazumijeva i pritisak na Srbiju da omogući autentičnije političko predstavljanje Srba na Kosovu.

U Srbiji se opet održavaju izbori. Koliko je vjerojatno da će se odnos snaga u Srbiji promijeniti i u kom smjeru bi to moglo ići?

Marina Vulović: Malo je vjerojatno da će oporba pobijediti, ali bi im se šanse svakako povećale kada bi na izbore izišli kao jedinstvena lista. Ako bi to učinili, imali bi vrlo dobre šanse postići rezultat koji bi vladajućim strankama djelovao prijeteće. Pa čak i ako ne pobijede, ali osvoje 30 do 40 posto glasova, kako pokazuju neka nedavna istraživanja, to bi poslalo dobar signal srpskoj javnosti da je promjena moguća.

S takvim rezultatom, dobili bi veću platformu u parlamentu i medijima, i mogli bi se efikasnije suprotstaviti dominantnim narativima vladajućih stranaka prije sljedećih izbora. Ovi izbori jesu izuzetno važni, jer bi mogli biti prvi val promjene političke plime u Srbiji– ali samo ako se oporbene stranke ujedine.

Dr .Marina Vulović je znanstvena suradnica utjecajne berlinske Zaklade znanost i politika na projektu „Geostrateška konkurencija Europskoj uniji na Zapadnom Balkanu".

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu