Predsjednik Haaškog suda Carmel Agius, a nešto kasnije i glavni tužitelj Tribunala Serge Brammertz, boravili su u službenom posjetu Beogradu. To su bile posljednji posjeti haaških dužnosnika uoči podnošenja izvještaja Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i skorog zatvaranja tog suda. Iako u službenom priopćenju Haaškog tribunala nakon posjeta Beogradu stoji da je on „bio uspješna", to ipak nije moglo sakriti neka neslaganja koja su se mogla čuti u Srbiji. Priopćenje dalje kaže kako je posjet predsjednika tog suda Carmela Agiusa obilježio „iskren i otvoren dijalog" o temama iz domene rada Tribunala, kao i o „regionalnoj suradnji u kaznenom progonu ratnih zločina pred domaćim sudovima". I pored ocjena o uspješnosti posjeta, Carmel Agius je upozorio kako Srbija ne surađuje oko izručenja dvoje radikala, Vjerice Radete i Petra Jojića, optuženih za nepoštivanje tog suda, i da je to razlog za zabrinutost; treći optuženi radikal Jovo Ostojić je u međuvremenu umro.

Srpske vlasti su sa svoje strane prilično oštro odgovorile na zamjerke iz Haaga. Kao i uvijek u sličnim situacijama najumivenije izjave su stigle iz kabineta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, odakle je samo napomenuto kako se razgovaralo o vraćanju dokumentacije koja je proslijeđena Tribunalu, i o lošem tretmanu srpskih haaških osuđenika u zatvorima; to se prije svega odnosi na tretman srpskih zatvorenika u zatvorima u Estoniji. Najavljeno je i moguće osnivanje informativnog centra Haaškog tribunala u Srbiji. Ali, s druge strane, ostali visoki srpski dužnosnici nisu zvučali baš tako pomirljivo. Možda je najoštrija izjava stigla od srpske premijerke Ane Brnabić, koja je najprije rekla kako i ona ima štošta zamjeriti Tribunalu i ocijenila „kako Haaški sud uopće nije dao doprinos pomirenju u regiji". Svatko će te izjave vidjeti na svoj način, ali ostaje činjenica da su srpske vlasti procijenile da im ovakva retorika neće nanijeti previše štete na Zapadu, i da naravno može dobro doći u vrijeme predstojećih izbora.

Nastavak radikalske politike

Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, kaže za DW kako je izjava premijerke jedna „opasna ocjena i da očito dolazi od nekoga tko se ne razumije ni u sam proces suđenja, kao ni u funkcioniranje međunarodnog suda za ratne zločine. Ta izjava samo učvršćuje već postojeću mantru i stereotipe kako je Haaški sud nanio više zla nego dobra, kako se tamo samo sudi Srbima, i kako je to politički sud". A za primjedbe koje su stigle iz kabineta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je govorio o vraćanju dokumentacije i tretmanu srpskih zatvorenika, Popović kaže kako je „to već nastavak, da tako kažem, radikalske politike prema Haaškom sudu i uopće prema cijelom tom procesu suočavanja s prošlošću. To je nekakav politikantski zahtjev i dnevno-politička izjava kojima u ovom kontekstu nema mjesta. Nije tu svakako riječ ni o kakvom humanizmu, ni o brizi za nečije zdravlje, već je u pitanju čista politika."

Izjava premijerke Ane Brnabić je prilično oštra i vidljivo je iz njezinog tona da dolazi od nekoga tko nije iz svijeta politike, ocjenjuje za DW Milan Antonijević, predsjednik Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM). „Ovdje govorimo o efektima Tribunala, govorimo o svjedočenjima, govorimo kakva je kampanja vođena protiv Haaga u Srbiji i drugim zemljama regije. Postoje neke možda sporne odluke Tribunala u posljednjih nekoliko godina, ali one zaista ne mogu baciti sjenu na sve ono što je izvedeno pred tim sudom, na ogroman broj presuda, i veliki broj dokaza koje smo tamo vidjeli i čuli."

Srbija ne ispunjava obveze

Ocjene čelnika Haaškog suda kako Srbija ne surađuje u potpunosti su apsolutno točne i opravdane, smatra Dragan Popović. „Postoji nalog Tribunala da se dvoje zastupnika radikala moraju javiti tom sudu, postoji domaći zakon o suradnji s Haaškim sudom, i tu nema nikakve dileme." A izjavu ministrice pravde Nele Kuburović, koja ističe kako oni ne mogu biti izručeni jer domaći sud kaže da za to „nema pravne osnove", Popović vidi kao nerazumljivu: „Neizručenje tih ljudi ne samo da krši naše međunarodne obveze, već i domaće zakonodavstvo. Mi stoga moramo ispuniti zahtjeve te institucije, koju smo priznali kao specifičan dio pravnog sistema Srbije."

Taj stav se mora revidirati, smatra i Milan Antonijević, jer je Srbija prije više godina preuzela na sebe neke obveze o suradnji s Haagom. „Mi zato moramo ozbiljno shvatiti te zahtjeve, jer je to sud čija nadležnost se temelji na osnovi međunarodnih dokumenata, što je i Srbija prihvatila kao zemlja."

Dužnosnici Haaškog suda su tijekom svog boravka u Srbiji vlastima skrenuli pozornost i na činjenicu da je haaški osuđenik general Vladimir Lazarević predavač na Vojnoj akademiji u Beogradu. „S moralne, političke ili koje god hoćete strane, to je nedopustivo za jednu iole ozbiljnu i demokratsku zemlju", kaže Dragan Popović. "A sada je drugo pitanje bi li se time trebali baviti predstavnici Haaškog tribunala, jer mi se čini da to miješanje pravne i političke strane Tribunala nikada nije donijelo neko dobro." Milan Antonijević smatra da „ukoliko su poruke generala mladim studentima takve da zaista ne ukazuju na odgovornost za kršenje ljudskih prava i za počinjene ratne zločine, onda to može biti predmet zanimanja Tribunala. Podsjećam ovdje i na obvezu Srbije da vodi računa o žrtvama, da vodi računa o ratnim zločinima, a na ovakav način se šalje potpuno pogrešna poruka da netko tko je osuđen za ratne zločine i dalje smatra da za to nema nikakve odgovornosti."

Poruka primjerena radikalima

Na svoj način je zahtjeve Haaškog suda za njihovo izručenje prokomentirala i zastupnica Srpske radikalne stranke (SRS) Vjerica Radeta. „Pošto se tu i tamo čuje da bi moj neodlazak u Haag mogao biti prepreka za ulazak Srbije u Europsku uniju, ja bih bila najsretniji čovjek da Srbija zbog mene ne uđe u Europsku uniju", izjavila je Radeta. Dragan Popović kaže da je „to potpuno jasna politička poruka, koja je primjerena i gospođi Radeti i stranci kojoj pripada. Ništa drugo i ne bih očekivao od SRS-a. Ono što je mnogo problematičnije je što iste, ili poruke s istim posljedicama, stižu od predstavnika SNS-a, odnosno vladajuće stranke u Srbiji, a i od samih dužnosnika srpske vlade".

A što zaista mislite?

Oštar stav srpskih vlasti nakon susreta s dužnosnicima Haaškog suda za Dragana Popovića nije iznenađenje. „Mislim da je stav vlasti, na čelu s Vučićem - bez čije dozvole se nitko ne bi ni oglašavao po ovom pitanju - takav da procjenjuju da se na ovom pitanju neće previše zamjeriti političkom Zapadu. Ovdje su procijenili da je Haaški tribunal pušten niz vodu od strane međunarodne zajednice, i prosto nemaju nikakav strah reći ono što u stvari misle i o ratnim zločincima i o suđenjima za ratne zločine. To nam možda najbolje govori što su vrijednosni temelji sadašnjih vlasti", kaže Popović.

Milan Antonijević primjećuje da ovakvi stavovi dolaze od onih koji se ranije nisu izjašnjavali o Haaškom sudu i kaže kako „oni ne dolaze sa svih razina vlasti. Sada bi samo trebalo vidjeti jesu li oni namijenjeni samo za domaću upotrebu ili će izazvati neke loše efekte i na međunarodnoj sceni, što nikako ne bi bilo dobro".