Proteklih nekoliko dana srbijanske nevladine organizacije su bile aktivne po Njemačkoj. Prvo je u nedjelju (1.9.) Inicijativa mladih za ljudska prava dobila Aachensku mirovnu nagradu, a nakon toga je u srijedu održana i tribina pod naslovom „Korektiv ili neprijatelj? Srbijansko civilno društvo pod pritiskom" u organizaciji Zaklade Heinricha Bölla, bliske stranci Zelenih.

Na ovoj panelnoj raspravi prisutni su se kroz svjedočenja aktera civilnih društava u Srbiji mogli uvjeriti u istinitost naziva tribine: sve veće pritiske pod kojima djeluju nevladine organizacije u Srbiji. Pritom se mogla čuti i kritika na račun zatvaranja oba oka Zapada kada su u pitanju pritisci na civilno društvo koje sad već manje-više otvoreno provodi vlast na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem.

Na oba događaja, i u Aachenu i u Berlinu, u središtu pozornosti je bila gošća iz Beograda, Sofija Todorović, direktorica Inicijative mladih za ljudska prava. Svoja iskustva u borbi za civilno društvo, podijelila je u razgovoru za DW.

Sve otvoreniji pritisak

Proteklog vikenda Vas je pogranična policija na aerodromu u Beogradu zadržala nekoliko sati upravo na putu u Aachen gdje ste u ime organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava primili Aachensku mirovnu nagradu. Koliko je u tome ironije?

Pa najveća ironija je kada pojam mir i zadržavanje na granici stavimo u istu rečenicu. To je bio osmi put da sam zadržana na nekom graničnom prijelazu i ovog puta smo se odlučili da iziđemo u javnost s tim slučajem i svim prethodnim slučajevima i dogodilo se da smo samo 15 minuta nakon što smo objavili tu vijest pušteni. To dodatno baca u vodu objašnjenje koje su mi dali na početku zadržavanja da se radi o detaljnoj graničnoj kontroli. Dakle nikakva kontrola nije bila provedena i ja sam puštena čim se pojavila neka vrsta pritiska javnosti.

Sve se to dogodilo u tjednu u kojem smo zabilježili zadržavanje Severine Vučkovićna granici i tjedna kada je predsjednik Vučić u vezi kontrola iznio netočne podatke u javnost.

Dijelite li percepciju sve više promatrača kako u Srbiji tako i izvan nje da se, nakon što je Vučić Zapadu obećao litij sada ta ista vlast osjeća još opuštenije kada je u pitanju odnos prema opoziciji i nevladinim organizacijama tj. da će taj odnos sada biti još gori?

Ja ne bih rekla da je to zbog litija, ali čitava ta priča okolitija igra važnu ulogu u političkom kontekstu Srbije. Mislim da je ta vrsta ponašanja, koja je sve represivnija, posebno prema onima koji govore o kršenjima ljudskih prava, nepravdama, nedemokratskim postupcima, sve snažnija i sve učestalija i mislim da to ne možemo istrgnuti iz konteksta izbora iz prosinca i rezolucije Europskog parlamenta i sve većeg obraćanja pozornosti na ono što Srbija radi, a što ne bi trebala raditi posebno ako se uzme u obzir da se radi o zemlji koja je na putu da postane članica Europske unije.

Mislite li da su vlastima u Beogradu „porasla krila" nakon deala s litijem i da se sada ponašaju još represivnije bez straha od sankcija Zapada?

Ne znam na temelju čega bi im porasla krila. Što se tiče posjeta Olafa Scholza svakako da to vlastima u Beogradu šalje poruke da su na pravom putu i to ne samo zbog samog posjeta nego i izostanka bilo kakve kritike na antinjemačku kampanju koja je bila noseći stup kampanje protiv rezolucije o Srebrenici. Mi smo imali prilike čuti strašno ružne riječi o Njemačkoj i ljudima koji predstavljaju Njemačku i o njihovim navodnim zlim namjerama prema Srbiji. Mislim da je to ono što im daje krila da im pokazuje da mogu raditi sve bez da se netko od važnijih europskih dužnosnika na to osvrne oštrijim tonom. Mislim da je to ono što je problematično.

Vlasti su vam ove godine praktično zabranile održavanje festivala „Miredita! Dobar dan!". Treba li i ovaj potez gledati u smislu zaoštravanja odnosa prema opoziciji i svime što nije u skladu sa službenom linijom?

Mislim da to nije samo zaoštravanje odnosa prema svemu što nije u skladu s narativom vlasti nego samovoljno postupanje koje ćemo vjerojatno sve češće susretati. A to je da oni svojim načinom promatranja mira i civilnog društva i načina na koji društvo dezinformiraju o našoj pravoj ulozi zapravo žele odvratiti pozornost društva s pravih problema. Tako je u isto vrijeme kada se trebao održati naš festival, paralelno počela pokretati priča oko eksploatacije litija. Pa su onda vlasti govorile o tome kako mi promoviramo terorizam i kako festival ugrožava pripadnike srpske zajednice na Kosovu, što je apsolutna neistina, sve kako bi odvratile od priče o litiju. Zapravo nam je pokazano da u toj zamjeni teza više neće biti crvenih linija za vlast.

Priznanje izvana kao poticaj mladima

Da se vratimo na Aachensku mirovnu nagradu. Koliko Vam ona znači za Vaš daljnji rad?

Znači nam mnogo pogotovo kada vidimo da postoje grupe koje cijene ono što radimo. A posebno pomaže onima koji se bore za ljudska prava u Srbiji jer mi često radimo u vrlo neprijateljskom okruženju. To nam je signal da ovo što radimo, usprkos preprekama s kojima se susrećemo, nije uzaludno. Pogotovo za mlade u Srbiji koji vide da ono što rade inicijative poput naše ima težinu i da su prepoznate bez obzira na to što smo izloženi negativnim kampanjama.

Vi ste nagradu dobile zajedno s njemačkom organizacijom "Bake protiv desnice" ("Omas gegen Rechts") koja se bori proti jačanja ekstremne desnice u Njemačkoj, ali i u Europi. Kakva je po Vašem mišljenju situacija s jačanjem desnice u Srbiji i na Balkanu?

Pa baš dok smo bili u Aachenu na ceremoniji dodjele nagrade (op. a. 1.9.) na izborima na istoku Njemačke AfD je dobio i više glasova od očekivanog. Ovakvih trendova nije pošteđena ni Srbija. No ono što je razlika je to da mi nismo nikada imali ni pravi raskid s nacionalističkom politikom i to je dovelo do toga da 2012. na izborima pobijedi Srpska napredna stranka koja, iako je u prvi plan gurala to europsko opredjeljenje, ipak imala ljude koji su bili nositelji politike u devedesetima. Tako da ja nisam sigurna jesmo li mi uopće imali neki diskontinuitet pa da sada možemo govoriti o drastičnom rastu. A vidimo te nacionalističke pozicije posebno kod mladih kod kojih bilježimo sve tvrđe stavove npr. u odnosima prema Kosovu.