Bilo je 17:56 u srijedu kada su smetlari istovarili kontejnere u narančasti kamion kod osnovne škole „Vladislav Ribnikar" i otišli svojim putem. Prije toga, policijska traka držala je podalje tridesetak novinarskih ekipa i pokojeg radoznalca.

Osim toga što se smeće mora odnijeti i ovakvim danima, ništa nije bilo normalno u tom dijelu beogradske četvrti Vračar.

Pred školom, za koju kažu da se broji u bolje u gradu, gorjele su svijeće i množili se bijeli ljiljani. Roditelji su dovodili djecu. Bilo je i učenika te škole koja je u srijedu ostala bez osmoro učenika i radnika osiguranja.

„Neka od te djece su mi dolazila u kuću, družeći se s mojim sinom“, priča nam jedan otac. „Mom djetetu sam prvo dao lijek za smirenje i pustio ga da spava. Tek kad sam ga uzeo iz škole i vratio se, i ja sam počeo drhtati."

U dahu kaže da je u školi „znalo biti problema", ali i da nisu rješavani na najbolji način.

Kosta K. (13) je u srijedu ujutro u školu došao s rancem u kojem su bili oružje, streljivo i Molotovljevi kokteli, počinio je pokolj i potom pozvao i sačekao policiju. I sam je ranije navodno bio žrtva maltretiranja nakon čega je promijenio razred i turnus.

„Djeca kažu da je bio miran, dobar učenik. Stvarno mi se čini da je ovo za njega bilo kao da je u nekoj krimi-seriji, recimo ’Južnom vetru’“, priča taj otac.

On nije jedini koji se dao u potragu za motivima zločina koji je, prema policiji, brižno planiran i skiciran, s listom za pokolj. Jedna djevojčica ispričala je ocu kako ju je napadač pogledao u oči, a onda ipak u nju nije pucao.

„Kao u igrici"

Pokolj kakav je počinio učenik sedmog razreda nikad do sada nije viđen u Srbiji. Ubijeni su radnik sigurnosti škole, sedam djevojčica i dječak. Šestoro je ozlijeđenih, od kojih je jedna djevojčica još u životnoj opasnosti s prostrjelnim ranama na glavi.

K. je prebačen na neuropsihijatriju, a potom predan na staranje Centru za socijalni rad. Prema različitim izvorima, bio je sasvim miran i izjavu je davao staloženo.

Na popodnevnoj konferenciji za novinare je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić po običaju htio ostaviti dojam izvanredno dobro informiranog čovjeka. Iznosio je detalje iz medicinskog kartona napadača, pričao o primanjima njegovih roditelja, što su neki mediji odbili prenijeti kao potpuno nerelevantne podatke.

„Po šemi koju je nacrtao dječak, vidite da je igrao neku vrstu igrice“, rekao je Vučić. „U tim igricama, oni imaju više života.“

Iz predsjednikovih riječi nastao je dojam da K. dolazi iz dobro situirane obitelji, da je povučen i drugačiji dječak, odlikaš, ali bez mnogo prijatelja. S ocem, čije je legalno prijavljeno oružje koristio u napadu i koji je priveden, navodno je vježbao gađanje u streljani.

Šef beogradske policije Veselin Milić prenio je za RTS da je dječak policajcima rekao da se osjećao ignorirano, da je bio izopćen iz komunikacije ili igre na odmorima ili izletima, te da ga je to navelo na zločin.

„Tko je kriv?"

Mediji su se u srijedu, baš na dan slobode medija, premašili u objavljivanju informacija koje cure iz istrage i bolnica, i stvaranju spektakla od tragedije. I na društvenim mrežama se nadigao val spekulacija o motivima masakra, te o tome „tko je kriv".

U rano popodne, pred Ministarstvom prosvjete stajao je Vojislav Ostojić, neumorno pušući u zviždaljku u znak protesta. Kaže, došao je kao građanin, i odlučio je prosvjedovati, pa makar i sam.

„Prekipjelo mi je sve, a manifestiralo se ovim činom danas. U svakoj civiliziranoj zemlji bi ministar prosvjete još jutros podnio ostavku", rekao je Ostojić za DW.

„Događa se ovo svuda u svijetu, ali ovdje smo zatrpani razno raznim sadržajima koji mogu potaknuti ovakvo ponašanje – reality s nasiljem, cijela propaganda."

Ministar prosvjete Branko Ružić je pak okrivio „kancerogeni“ utjecaj video-igrica i „takozvanih zapadnih vrijednosti", ne objasnivši pritom na što konkretno misli. Njegov prethodnik Mladen Šarčević optužio je roditelje Koste K.

Drugdje se špekuliralo o utjecaju „atmosfere nasilja“ koju proizvodi vlast, o programima različitih televizija, o TikToku, zapadnoj pop-kulturi, muralima ratnim zločincima, sektama i čemu sve ne.

Velika potreba za objašnjenjem

„Tragedija je velika. Ljudi su izbezumljeni od tuge i užasa, jer smo se svi mogli naći u situaciji da budemo žrtve ili svjedoci. Čovjek si pokušava objasniti razloge, kako bi se bar malo smirio, a onda se, među razlozima, traže i krivci“, kaže za DW sociolog Jovo Bakić.

„Nerijetko ljudi govore više o sebi kada ’nađu’ krivca“, nastavlja Bakić. Tako je antizapadnjacima kriv Zapad, opoziciji vlastodršci, nekima roditeljima nastavnici. „Oni koji bi htjeli zaboraviti svoju odgovornost, svu će odgovornost naći u ocu i njegovom sinu.“

Kako Bakić vjeruje, kapitalističko društvo stvara uvjete za nastanak posebnih psihopatologija. „U srpskom društvu se već desetljećima njeguje kultura nasilja, raspadnuto je upravo u tom vrtlogu, pa je rast individualne psihopatologije i nasilja očekivan.“

Kao što se žuri s traženjem krivca, tako se pohitalo i s mjerama koje je već predstavio predsjednik Vučić. On predlaže provjere tko sve ima dozvolu za oružje i kako ga čuva kod kuće, kao i sniženje starosne granice za kaznenu odgovornost na dvanaest godina.

Izvjesno je to da Kosta K. neće odgovarati pred zakonom jer je za to premlad. U Srbiji će od petka na snazi biti trodnevni dan žalosti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu