Čestitke novom predsjedniku su uputili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, bivši predsjednik Boris Tadić, veliki broj opozicionih stranaka, kao i politički vrh Republike Srpske. Pobjeda Jakova Milatovića se uglavnom opisuje kao dobra vijest za Crnu Goru, ali i za čitavu regiju. Predsjednik Srbije je također dodao kako se nada da će Beograd biti jedno od prvih mjesta koje će posjetiti novi predsjednik Crne Gore.

Vjerojatno je zanimljivo da su među prvima pobjedu Milatoviću čestitale nacionalne i desne stranke, dok su proeuropske stranke za sada oprezne u čestitkama i komentarima na promjenu političkog pejzaža u Crnoj Gori. Ta opreznost se djelimice može objasniti činjenicom da je Jakov Milatović mlad političar, i relativno nepoznato ime u Srbiji, i da se njegov politički uspon uglavnom povezuje s političarima koji su se izdigli na klerikalnom valu crnogorskih litija, i koji su, kako neki tvrde, okrenuti Beogradu i Moskvi.

Srbija čeka dalje poteze

Velika su očekivanja od novog predsjednika Crne Gore, i u prvim reagiranjima se optimistički ističe kako je ovo početak nekakve nove ere u političkom životu Crne Gore. Kao jedno od možda ključnih pitanja je i budućnost srpsko- crnogorskih odnosa, koji su proteklih godina bili daleko od očekivanih.

Vesna Mališić, zamjenik glavnog urednika tjednika NIN za DW kaže kako se svakako očekuje da će Jakov Milatović insistirati da se uspostave neki bolji odnosi između Crne Gore i Srbije, i ako bude odlučio da se Crna Gora priključi Otvorenom Balkanu, da su mu tu otvorena vrata za neku veću suradnju. „Pretpostavljam da će Srbija strateški sačekati kakvi će biti dalji potezi Crne Gore", kaže Mališić.

„Odnosi dvije zemlje su bili loši, nastavlja naša sugovornica, „jer je zaista bilo primjetno miješanje Srbije u politički život Crne Gore, što se ovog puta za predsjedničke izbore nije dogodilo, i to je pozitivan razvoj događaja. Tu više nade polažem u to da će Demokratski front ublažiti svoju radikalnu retoriku, i da će to utjecati na smirivanje napetosti koje postoje između tog prosrpskog i procrnogorskog biračkog tijela“, smatra Vesna Mališić.

Demokratizacija Crne Gore

„Pobjeda Milatovića će dovesti do demokratizacije Crne Gore i do smirivanja napetosti u samoj zemlji", ocjenjuje za DW politički analitičar Dragomir Anđelković.

„Mislim da će mnogo manje biti važna ta srpsko- crnogorska podjela, i da će to biti korisno i za regiju. Ali, kao što je Crna Gora imala autokrata Milu Đukanovića, koji je brinuo samo o svojim interesima, Srbija ima Vučića koji ne stavlja naglasak na nacionalne interese nego na vlastiti opstanak na vlasti. Sada ćemo vidjeti hoće li Vučićeva vlast procijeniti je li im je u interesu smirivanje strasti, ili će, kao što je to bio slučaj sa Zdravkom Krivokapićem, službeni Beograd nastaviti održavati napetosti jer procjenjuje da mu se to isplati“, smatra Anđelković.

Unutarnje i vanjske proturječnosti

Tijekom kampanje Milo Đukanović je svog protukandidata optuživao da politički funkcionira na platformi Velike Srbije. Tvrdilo se da je Jakov Milatović netko tko je blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), kao i Beogradu i Moskvi, i da će to biti neki novi trenutak na političkoj sceni Crne Gore, usprkos tomu što je naziv njegovog pokreta „Europa sad".

Vesna Mališić smatra „da se potencijalna veza Milatovića sa SPC nekako povezuje s razdobljem vladavine Zdravka Krivokapića, i da je SPC nekako i spona njegovih veza s Beogradom. Što se tiče Moskve, to je teško reći u ovom trenutku, ali sve ono što smo čuli je da se on distancira od svake druge politike koja nije izrazito proeuropska. Vidjet ćemo u nastupajućem razdoblju je li to samo dio kampanje", kaže zamjenica glavnog urednika tjednika NIN.

Ta vrsta kritika je neutemeljena, napominje Dragomir Anđelković, koji navodi da „Milatović nema nikakve posebne veze s Beogradom i Moskvom, ali da ima sa SPC, koja uživa najveće povjerenje građana Crne Gore. Izrazito nacionalistički krugovi u Srbiji ga vide kao kukavičje jaje, da je umivenija verzija Mila Đukanovića i NATO igrač. A s druge strane ga optužuju da je eksponent velikosrpskih i ruskih interesa. Mislim da griješe i jedni i drugi, i da je riječ o nekome tko će pokušati pomiriti unutarnje i vanjske proturječnosti Crne Gore“, ističe Anđelković.

Težište na gospodarstvu

Ako je suditi na temelju dosadašnjih izjava, novi predsjednik Crne Gore se pokušava odvojiti od velikih političkih i geopolitičkih tema, i da mu fokus bude na gospodarstvu i privrednoj suradnji regije.Vesna Mališić kaže da je „najvjerojatnije da će se Milatović htjeti povući iz slike čovjeka bliskog Srbiji ili Rusiji, i da se pokaže kao netko čiji je cilj gospodarstvo. Crna Gora jest siromašna zemlja, i tu ima i puno posla i mogućnosti, i pretpostavljam da će se okrenuti tome“.

„Naglasak na demokratizaciju i pravnu državu sigurno doprinosi smirivanju strasti", ukazuje Dragomir Anđelković. „Ako se bude samo pričalo o srpsko-crnogorskim polarizacijama, crkvi, geopolitici, onda nećemo daleko stići. Ako se pozabavimo životnim stvarima, onda će se  ljudi moći s mnogo manje strasti baviti i drugim političkim pitanjima“, kaže ovaj analitičar.

Opomena za Vučića

Svaki veliki politički potres ove vrste, i smjena dugogodišnje vlasti koja je razrušila institucije i svela se na vlast jednog čovjeka, u Srbiji je uvijek prilika da se to predstavi kao dobar primjer koji bi trebalo slijediti. Pri tome je uvijek prisutna i velika doza samokritike, koja se otprilike svodi na rečenicu: eto, i oni su se uspjeli izboriti s autokratskom vlašću, samo Srbija tapka na mjestu.

Vesna Mališić ipak primjećuje da je „bez obzira na sve u Crnoj Gori sve bilo demokratičnije nego u Srbiji". „Zatvorenost medija i kontrola svih segmenata društva je mnogo veća nego u Crnoj Gori. Tamo je bilo moguće da se pojave neki novi ljudi, koji su promovirani u javnosti. Ovdje su na promatračnici vlasti nemilosrdni prema svakome tko ima neki potencijal za političke promjene", ocjenjuje naša sugovornica.

Aleksandar Vučić je svakako bio inspiriran načinom vladanja Mile Đukanovića, primjećuje Dragomir Anđelković i dodaje: „Mislim da će ipak nakon Đukanovićevog poraza Vučić sada početi razmišljati o svojoj politici. Ipak ne bi trebalo očekivati sada zbog toga pad Vučića, jer je on prije svega kraće na vlasti, a i nije imao neku veliku krizu kao Đukanović s crkvom. Međutim, on ima problem Kosova, i sada je pitanje hoće li politički preživjeti ono što oko Kosova od njega traži Zapad. Po principu asocijacije, vjerojatno sada možda razmišlja hoće li za njega Kosovo biti ono što je za Đukanovića bio sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom“, zaključuje Dragomir Anđelković.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu