Vokalni nastup ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića tijekom posjeta turske delegacije na čelu s predsjednikom Redcepom Tayyipom Erdoganom naišao je, očekivano, na podijeljene reakcije. Pjevanje srpskog ministra je u prvom naletu izazvalo val kritika. Obrade „Miljacke" i „Osman Age" kritičari su osudili kao „neviđeno sramoćenje" Srbije, srpske diplomacije, srpskog naroda i srpskih predaka. Kad se oluja stišala, oprezno su se pojavili i nešto drugačiji glasovi, koji u nastupu ministra Dačića ne vide ništa strašno, čak nalaze da je i simpatičan.

Novinar tjednika Vreme Dejan Anastasijević tako za DW kaže da je čitav taj nastup već dio poznatog imidža Ivice Dačića. „Mislim da ipak zbog toga ne bi trebalo podcjenjivati političku težinu Ivice Dačića, koji je političar s puno iskustva i preživio je štošta na političkoj sceni Srbije", kaže on. Iako bi diplomacija trebala biti ozbiljna stvar, Anastasijević skreće pažnju na to da je britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson također imao neke zabavljačke trenutke i da je i sada poznat po dosta trapavim nastupima. „Tako da što se mene tiče kao novinara, ovo što radi Ivica Dačić i nije tako loše. Mislim da malo zabave nikad nije naodmet", kaže Anastasijević.

Improvizacija i „falšanje"

Žovijalni stil srpskog ministra može biti dvosjekli mač, smatra vanjskopolitički komentator Boško Jakšić. „U određenim situacijama to može biti šarmantno i na taj način možete ostvariti srdačniju i neposredniju komunikaciju. Međutim, kako Ivica Dačić ne propušta gotovo niti jednu priliku da bude držač mikrofona, pitanje je koliko je to simpatično drugoj strani. Da je netko drugi umjesto Dačića to radio, možda bih imao razumijevanja, ali kad je riječ o nekome tko nije naučio engleski, onda mi to djeluje kao neka kompenzacija koja baš i ne može fascinirati. Ukratko, neće vjerojatno donijeti neku štetu, ali neće ni neku korist."

Osim vokalnih pokušaja ministar vanjskih poslova je poznat i po srdačnom govoru tijela, pa je tako zabilježen čitav niz njegovih intimizirajućih gesta, od tapkanja po ramenu, zagrljaja, držanja za ruke, pa do prijateljskih poljubaca s čitavim nizom svjetskih diplomata. A ne bi trebalo zaboraviti ni potjeru za autogramom predsjednika SAD-a Donalda Trampa. Boško Jakšić misli da je sve to predstava za domaću publiku u stilu „vidite kakve diplomate i političare imate – mala smo zemlja a imamo takve odnose s predstavnicima najmoćnijih država svijeta".

I dok se pjevanje ministra svakako ne može uzeti za zlo, postoji i jedna druga strana srpske diplomacije koja nije samo držanje mikrofona i tapkanje po ramenu. Pismo koje je Srbija namjeravala poslati Europskoj komisiji o slučajevima Katalonije i Kosova, pa se od toga odustalo, kako je priopćeno, na „zahtjev naših španjolskih prijatelja", za Dejana Anastasijevića je „dokaz neozbiljnosti u vanjskoj politici". Novinar Vremena dodaje da za to ne bi trebalo kriviti Dačića jer se zna tko zapravo donosi odluke. „Kad nemate strategiju vi onda improvizirate, a improvizacije u vanjskoj politici nisu dobra stvar."

Hodnici Vlade kao „Grand produkcija"

Tijekom proteklih nekoliko godina zabilježen je i fenomen takozvane „starletizacije" Ministarstva vanjskih poslova, kada su u diplomatsku službu primane osobe koje umjesto iskustva i znanja imaju silikone i provokativne profile na društvenim mrežama. To kako će netko izgledati ili se odijevati je stvar slobodnog izbora, ali je loše kada ti atributi budu jedina kvalifikacija. Ta "starletizacija" je na neki način bila i uvod u estradizaciju vanjske politike.

Međutim, Boško Jakšić primjećuje da je proces „starletizacije" zahvatio i druge državne institucije. Sve to po njegovim riječima spada „u širi korpus politike u Srbiji koji zaista podsjeća na reality programe. Ako je poanta bila da se javnost zasjeni ljepotom, mislim da smo umjesto toga dobili zasjenjivanje prostotom i neznanjem."

Dejan Anastasijević dodaje da je teško ustanoviti koliko je proces „starletizacije" zahvatio državne institucije, ali ističe da je nedavno imao prilike prošetati hodnicima Vlade Srbije, i da to što je tamo vidio „zaista podsjeća na hodnike ružičaste televizije ili Grand produkcije". „Bojim se da je zapošljavanje na osnovu silikona i drugih atributa zahvatilo i druge dijelove Vlade, i čini mi se da to nije ekskluziva samo Ministarstva vanjskih poslova. Ali, to je dio politike ove vlasti, jer se na sve važne pozicije postavljaju njima bliski kadrovi, a ne samo starlete. Tako da je taj problem korupcije i nepotizma daleko širi i ozbiljniji", kaže Anastasijević.