Procjenjuje se da je oko 100.000 građana Srbije, što kao vojnici što kao dobrovoljci, sudjelovalo u ratovima koji su se između 1991. i 1999. vodili na području bivše Jugoslavije. U srpskoj svijesti je njihova uloga u tim ratovima vrlo upitna, baš kao i smisao samih ratova. Prva ispitivanja PTSP-a, ili Vijetnamskog sindroma, bolesti koja je tako dobro poznata u Hrvatkoj, nad 2.400 bivših srpskih vojnika i dobrovoljaca pokazala su bijednu sliku: alkoholizam, depresije i samoubojstva među njima u Srbiji su dio svakodnevnice. Srpski veterani spadaju u prošlost koje se danas nitko rado ne sjeća.

Radenko, Milan i Vlada....

Uobičajni ponedjeljak u jednoj zadimljenoj seoskoj gostionici, nedaleko od Beograda. Šljivovica, dunjevača, rakija svake vrste na ponudi je po izboru. Radenko, Milan i Vlada svakog dana navraćaju ovamo. Kad piju, zaborave što su proživjeli u ratu.

- "Hoću li ja ubiti njega ili on mene... to su trenuci, vrlo osobni. O tome se ne priča."

- "Rat je bio strašan. Nije tu bilo samo ubijanja, svega je bilo. Samo ako imaš posla, zaboraviš na rat. Rad je vrsta terapije."

- "Rat me nije promijenio. Još uvijek živim i radim na selu u kojem sam rođen......Ma ne. Ništa se nije promijenilo. Osim što sam ja samo branio svoju zemlju!"

Ratovi na području bivše Jugoslavije nisu promijenili samo zemljopisnu kartu ove regije, oni su se duboko usjekli u psihu ovdašnjih ljudi. Žrtve i počinitelji, zatočenici koncentracijskih logora, svjedoci okrutnih činova, svi oni nose ogroman psihički teret koji je zauvijek obilježio njihovu sudbinu.

Više slučajeva PTSP-a nego u SAD-u

Prva istraživanja PTSP-a u Srbiji pokazuju da je posttraumatski stresni poremećaj u ovoj zemlji rašireniji nego u SAD-u ili u Iraku. Više od 50 posto ispitanika psihički su bolesni, od depresija pati 22 posto njih, a 20 posto su alkoholičari. Doktor Željko Spirić je neuropsihijatar u vojnoj klinici u Beogradu i voditelj je ovih istraživanja."Većina njih borila se u prvim redovima. Borili su se za vlastiti život, gledali su mrtve i ranjene. Kod nekih su ova sjećanja čak i nakon tako dugo vremena, nakon deset, petnaest godina, toliko snažna da oni i danas imaju osjećaj da su to jučer doživjeli. Stalno proživljavaju ova iskustva."

Ratnici s hrvatskih ili bosanskih ratišta češće bolesni

Skoro 10 posto ispitanika pati od PTSP-a. Istraživanje je pokazalo da su oni na ratištima prosječno proveli dvanaest mjeseci, bez prekida. Vojnici koji su se borili u ratovima u Hrvatskoj odnosno u Bosni i Hercegovini, češće su bolesni od vojnika koji su se borili na Kosovu. Odbijanje društva, koje nakon Vukovara i Srebrenice smisao njihova sudjelovanja u ratu dovodi u pitanje, predstavlja dodatni teret kaže dr. Spirić. "Danas prevladava mišljenje da su svi ovi ratovi izgubljeni. Među veteranima također. Na to se nadovezuju tužbe koje stižu iz Haškog suda, a koje su najčešće usmjerene protiv srpskih učesnika. Sve to pridonosi tome da postaju duševno sve opterećeniji. Zatočenici su vlastitog bola. Vrlo se teško odlučuju nekome povjeriti. Sve što ih muči zadržavaju u sebi. Doprijeti do njih nije baš tako lako."

Život na rubu društva

Položaj bivšeg srpskog ratnika, bez obzira na to bio on bolestan ili zdrav, više je nego loš. Propali brakovi, visoka stopa nezaposlenosti, siromaštvo. To je život na rubu društva. Istraživanje o psihičkome zdravlju bivših srpskih ratnika donijelo je barem nešto pozitivno. Ministarstvo rada i socijalne skrbi namjerava otvoriti više savjetodavnih centara. U njima bi ovi veterani mogli brže i bez birokratskih prepreka dobiti pomoć. Čak i put do psihijatra na ovaj bi način trebao biti olakšan.

Jer kao što se u Hrvatskoj već toliko puta pokazalo, ratom obilježeni nesretni ljudi često predstavljaju opasnost ne samo za sebe već i za ljude oko sebe. Bez obzira na to jesu li se borili za pravednu ili nepravednu stvar.

Autor: Danja Antonović/Snježana Kobešćak

Odgovorna urednica: Marijana Ljubičić