Spomenik srpskim ratnicima na glavnom trgu u Kraljevu stajao je na nemilosrdnom lipanjskom suncu dok su studenti u blokadi obavljali posljednje pripreme za vidovdanski prosvjed u tom gradu. Oko kružnog trga, okolni kafići u hladu krošnji bili su prepuni građana iz cijele Srbije koji su čekali početak programa. Na ulicama nije bilo mnogo policije, čak ni na mjestima gdje se odvija promet. Duž pješačkih zona sa svih strana Trga srpskih ratnika postavljali su se štandovi s bedževima, trubama i lepezama, a već su se tiskale majice s poznatim sloganom „Studenti pobjeđuju“. To je i jedna od najvažnijih poruka skupa.

Glavni program bio je zakazan u 18:15, ali već u 16:30 stigla je skupina građana koja je iz Kragujevca do Kraljeva došla pješice, kao i skupina koja je trčala iz Čačka. Vidljivo iscrpljeni, crvenih lica i obliveni znojem, probijali su se kroz masu s bakljama u bojama srpske zastave.

„Tu sam jer kćerki želim budućnost u Srbiji"

„Netko je trčao 20, a netko 42 kilometra. Trebalo nam je oko četiri i pol sata, ali ovo što radimo nema cijenu“, objašnjava Nikola Kljajić iz Kruševca, potpuno mokar od znoja. „Vrućinu nismo ni osjećali. Izdržat ćemo sve samo da dođemo do slobode. Pravda mora pobijediti. Ovo je pravda“, poručuje i nastavlja prema pozornici. Samo trenutak kasnije vraća se i koleba se hoće li reći ono što ga muči.

„Danas je moja kći na Vidovdan dobila diplomu za odličan uspjeh, a ja sam ovdje. Ovdje sam jer želim da nakon punoljetnosti ne mora ići iz zemlje nego da ostane ovdje“, kaže vrlo emotivno i vraća se među sudionike.

Od Kragujevca do Kraljeva, 63 kilometra, hodala je studentica iz Beograda Ivona Đorić. Kaže da im je vrućina teško pala jer nije bilo ni najmanjeg povjetarca. Ipak, bodrili su se druženjem, pjesmom i glazbom, tim više što se mnogi od ranije poznaju.

Umjesto uobičajenog buntovnog rocka, punka ili rapa, s razglasa se čula glazba s narodnim motivima, a na videozidu izmjenjivali su se snimci s prijašnjih studentskih akcija. Budući da su na stranačkom skupu SNS u Beogradu dan ranije bili postavljeni audiovizualni kontejneri sa snimkama i porukama poput „19 mjeseci nasilja“ i „blokaderi ruše Srbiju“, Ivonu smo pitali kako na to gleda.

„Nisam to pratila jer smo tada krenuli na put, ali ništa me više ne čudi. Vidjela sam samo da je iza njih ostao nered, što mi nikada ne radimo. Smeće nosimo sa sobom dok ga ne bacimo gdje treba“, kaže.

„Vučić je gotov"

U Kraljevo je došao i geoinženjer Zoran Đajić koji ne propušta ovakve skupove. Za DW kaže da je Kraljevo najvažnije u cijeloj priči jer je na oporbenoj sceni lokalni front jedini ostao dosljedan od početka do kraja.

„Kraljevo se treba spominjati s poštovanjem. Ovo je pokazatelj da je cijela Srbija na jednoj strani, a neki ljudi koji dobivaju novac na drugoj", kaže naš sugovornik. Dodaje da se vlast grčevito bori da opstane iako je jasno da će studenti „odsvirati kraj“.

„Činjenica je da je ova stvar završena još prije godinu i pol dana. Sad je samo pitanje kada će završiti. Sve što radi su potezi očajnika, svjestan je da je njegovo vrijeme prošlo i da će završiti u zatvoru, kao i njegovi suradnici“, kaže Đajić govoreći o stranačkom skupu u Beogradu. Dodaje da je obilazeći Srbiju upoznao mnogo ljudi koji su bili članovi SNS ili SPS i da će razočarani na sljedećim izborima glasati za studentsku listu.

„Izdali ste Kosovo!"

Oko 18 sati trg je bio u hladu i potpuno ispunjen ljudima. Program je počeo himnom „Bože pravde“ u izvedbi operne pjevačice Bojane Peković. Uslijedili su govori u kojima su, uz povijesno značenje Vidovdana, istaknute teme Kosova, društvenih prilika, odgovornosti i potrebe za promjenama. Među govornicima su bili ratni veterani, odvjetnici, studenti i profesori.

Odvjetnica i zastupnica “Mi – glas iz naroda” Jelena Pavlović poručila je s pozornice vlastima da se približava „dan odgovornosti". Ovo je prvi put da neki zastupnik govori na studentskim skupovima. „Ovaj narod vam nikada neće oprostiti briselski, vašingtonski, francusko-njemački plan i ohridski sporazum zbog sramne predaje Kosova i Metohije, temelja nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta, koji za srpski narod predstavlja simbol bolnog stradanja, egzodusa i stalne borbe za opstanak.”

Članica zbora građana „Ujedinjeni Vračar“ iz Beograda primjećuje da je bilo više transparenata s vjerskim i nacionalnim porukama. Ipak, ističe da je cilj ostao isti.

„Zaista je važno da ljudi dolaze unatoč velikim vrućinama, jedva smo izdržali danas. Ali tu smo jer nam je važan studentski program i pokazujemo jedinstvo. Svi smo vrlo različiti, ali se okupljamo zajedno. Različite su nam ideologije, ali motiv i cilj su isti. Sada je riječ o egzistenciji, pokušavamo imati budućnost. Ako se nastavi kao do sada, gubimo je i više nije važno jesmo li lijevo ili desno“, kaže sugovornica koja je željela ostati anonimna.

"Koliko me plaćaju što sam tu?”

Milan Janjić iz zbora građana Smederevo odmah nakon završetka programa kaže za DW da studentske poruke nikada nisu bile jasnije i da je vrlo sretan što su ljudi došli unatoč vrućini. Redovito dolazi na studentske skupove.

„I najviše me boli, vjerujte, kada me pitaju koliko me plaćaju za to“, kaže vrlo emotivno te objašnjava da je njegov sin prošle godine nakon vidovdanskog prosvjeda uhićen.

„Protiv njega se sada vodi postupak za kazneno djelo ometanja službene osobe i napada na službenu osobu. I da stvar bude još gora, dodijeljen mu je sudac koji mu je i odredio pritvor, što nije po zakonu. Ova vlast ne preza ni od čega i zaista me najviše boli kada me pitaju koliko me plaćaju.“

Nakon dva sata i petnaest minuta programa, uz ovacije, zviždaljke, vuvuzele i trube, Trg srpskih ratnika ispraznio se jednako brzo kao što se i napunio. Dan je još trajao, ali sunca više nije bilo. U zraku se konačno osjećao lagan povjetarac. Okolni kafići ostali su puni, a još samo snimke na videozidu i veliki transparenti podsjećali su na glavnu poruku skupa: „Studenti pobjeđuju“.