Kada se prije šest godina uselio u svoj vlastiti, novi stan, Lukas Becker nije računao s time da će zgrada u kojoj živi za neke postati odredištem nedjeljnih šetnji. Neki samo razgledavaju, drugi, malo hrabriji se čak upute do zvona i čitaju imena onih koji ovdje žive ne bi li ugledali ime onoga koga zapravo traže – njemačkog nogometaša Lukasa Podolskog. I on naime navodno ovdje stanuje; u Kölnu, u u staroj industrijskoj luci, na rijeci Rajni.

No, nedjeljni šetači su zapravo jedini detalji koji ga smetaju i ometaju u inače savršenom miru i tišini. „Prve tri godine nisam uopće imao potrebu otići negdje na odmor. Ovdje je toliko predivno, i doista se osjećam kao negdje na moru – pogled na vodu, na brodove, na zelenu livadu preko puta, s druge strane Rajne“, priča Lukas Becker. Ovaj 34-godišnji novinar kupio je prije šest godina stan u kompleksu „Wohnwerft 18.20“ ("Stambeno brodogradilište 18.20") imajući u vidu jednu vrstu investicije. U međuvremenu je vrijednost njegovog stana porasla za 25 posto.

 

 

Kvadrat prostora oko 6.000 eura

Većina stanova u luci u Kölnu bila je prodana već prije nego je zgrada uopće bila izgrađena. Među kupcima, odnosno, vlasnicima je i Charlotte Steffens sa suprugom. Oni su stan kupili već dvije godine prije početka gradnje i sada žive u jednoj od onih zgrada koje takoreći nemaju klasičnu fasadu, odnosno, čiju površinu čine samo staklo i željezo. „Stanujemo na 13. katu i imamo pogled na cijeli grad. Ukoliko ću se ikada ponovno seliti, mislim da ću morati dugo tražit da nađem nešto slično; na ovakvom položaju i s ovakvim pogledom. Svaki dan pomislim kako je ovdje predivno!“, kaže Charlotte Steffens. Kvadrat njezina stana stajao je oko 6.000 eura. „Mi oboje zarađujemo, no za kupnju smo morali prodati našu veliku kuću nakon što su se djeca iselila“, priča ona i dodaje da su oduvijek planirali i željeli jednoga dana u starosti živjeti u gradu ali u blizini vode. Što se tiče kontakta sa susjedima, njih ovdje oni gotovo da i nemaju. „Sretnem tu i tamo nekog kad izađem u šetnju s psom. Ovdje svatko živi više sam za sebe. Ovo nije četvrt kao u nekim drugim dijelovima Kölna, gdje se njeguje osobna povezanost među susjedima“, priča Charlotte Steffens.   

 

 

Ovdje isto tako gotovo da i nema zelenih površina. Dominiraju beton, staklo i željezo, mješavina starog i novog. Trgovina također gotovo da i nema, no zato mnogo galerija, slastičarnica, ureda. „Projekt poput ovog svakako je u Kölnu novitet, pogotovo po pitanju arhitekture i u međuvremenu čini znamenitost za sebe. Mnogi turisti uz katedralu i stare crkve, dođu razgledati i naše naselje“, kaže Rainer Dress iz Urbanističkog ureda u Kölnu. Prema njegovom mišljenju, gradu na Rajni su potrebne ovakve ekskluzivne stambene zgrade na vodi ukoliko uopće želi konkurirati drugim gradovima u Europi. Stoga, kako kaže Dress, grad Köln razmišlja da i ostale luke na području grada malo po malo pretvori u ekskluzivna stambena naselja.

 

 

Neki ipak prigovaraju

U svakom slučaju, svi oni koji će u budućnost kupiti i useliti se u neki stan na Rajni, vjerojatno će biti oduševljeni kao i Charlotte Steffens i Lukas Becker. Iako, budući da brodovi svakodnevno i dalje plove ovom rijekom, ima i onih koji su požalili da su se doselili upravo u ovo novo naselje. Njima smeta buka brodova  koji prolaze Rajnom i miris goriva pa neki čak traže smanjenje stanarina, odnosno, cijene stana. Lukas Becker se kako kaže, srami da postoje i takvi slučajevi. „Ja mogu samo reći da kad dođem kući i zatvorim vrata iza sebe, zaboravim sve i samo uživam“, kaže zadovoljni Becker.

Autor: Marlis Schaum / Željka Telišman

Odg.ured: N. Kreizer