Ležaljke za su prazne. Ovdje je vatra našla put do plaže. Tamo gdje je do prije nekoliko dana raslo na tisuće borova, sada su samo crni ostaci stabala koja su se raspukla od vrućine – u moru bijelog pepela.

I dalje je toplo pod nogama. Na nekim mjestima iz pougljenih rupa vije se dim. Sredina kolovoza je vrhunac sezone u Grčkoj – pa i na Eubeji. Ali većina turista je zbog požara otišla s tog, drugog po veličini otoka u Grčkoj.

No jedna mlada izraelska obitelj upravo je stigla: „Već́ smo bili rezervirali. Naš prijatelj ovdje ima kuću. Ali izgorjela je, sada živimo u hotelu." Istina je da se osjeća težak miris dima, ali hrana je dobra, a more je i dalje prelijepo, pričaju oni.

Nikos Tekinarglis ima bar na plaži. „Ne smijemo sada pognuti glavu", kaže, ali priznaje: „Ovo je gospodarska katastrofa za sve koji ovdje žive od šume ili od turizma." Grčka država je, smatra, ostavila otok na cjedilu – ali ljudi se drže zajedno: „Bio sam dirnut kada sam vidio kako su mladi ljudi pomagali", kaže Tekinarglis.

Ljudi pred ruševinama svog života

I škola jezika Eleni Aleksandridi izgorjela je do temelja. Dok razgovara s nama, pored te žene u četrdesetima sjedi mačka: „Uvijek nam je dolazila u školu i sada ne razumije da više ne može tamo", kaže Aleksandridi. Trudi ostati smirena. Ona je pred ruševinama svoje egzistencije. Sve je uništeno. Požari na Eubeji nisu rijetki. Ranije su ih uvijek uspijevali ugasiti, ali ovog puta Vlada se isključivo bavila evakuacijom.

Aleksandridi se osjeća ostavljenom na cjedilu od države. Za nju je strategija Atene u krizi – katastrofalna. Na raspolaganju nije bilo ni približno dovoljno sredstava za gašenje – a i to što je bilo koncentrirano je na Atenu.

Ona nije vidjela da profesionalni vatrogasci gase vatru na Eubeji: „Pomagali su samo dobrovoljci s našeg otoka. Što god je bilo spašeno, spasili su oni. Jedan vatrogasac je svratio poslije tri dana. Pitala sam ga: 'Gdje si bio?' Odgovorio mi je: 'Bolje da ne pitaš'."

Poljuljano povjerenje

Mnogi na Eubeji pričaju priče poput ove. Jedan čovjek kaže da su ljudi htjeli crijevom ugasiti zapaljeni bor kako ne bi pao na njihovu kuću: „Vatrogasna jedinica je tada jednostavno isključila vodu."

Vlasnik restorana Dimitris Janakolas više Vladi ne vjeruje ni riječ. On smatra da su obećanja premijera Kirijakosa Micotakisa da će žrtvama dati naknadu prazne riječi: „Veoma smo razočarani."

Janakolas nije pristao na evakuaciju, već́ se sa ostalim muškarcima u selu borio protiv plamena: „Kuće su nam ostale čitave samo zato što nije bilo jakog vjetra", kaže ugostitelj.

Na putu od obale preko planina vide se pravi razmjeri katastrofe: spaljena zemlja dokle seže pogled. Oboreno drveće i stupovi blokiraju put. Oko sela Istiaja posljednji veliki požari buktali su sve do utorka navečer.

Mladi mehaničar Todoris stoji na seoskom trgu s dvojicom prijatelja. Danima su promatrali kako vatrogasna jedinica ne čini ništa protiv požara. Nisu stigli ni zrakoplovi: „Rekli su na televiziji da ne mogu letjeti zbog jakog vjetra, a uopće nije bilo vjetrovito", objašnjava on i pokazuje nam video-snimku uspravnih stubova dima.

Kasno zatražena pomoć

Čudo je da Todorisovo selo i dalje postoji: „Uopće nije bilo organizacije. Uzeli smo crijeva vatrogasne brigade i sami smo gasili."

Na parkiralištu se sada nalaze 143 vatrogasca sa 46 suvremenih vatrogasnih vozila iz Poljske. Stigli su 10. kolovoza, kada je većina požara već́ bila ugašena.

Rafal Solowin, časnik Poljske pomoćne brigade, došao je što je brže mogao: „Krenuli smo čim je Grčka aktivirala mehanizam civilne zaštite EU-a. Trebalo nam je tri dana da stignemo."

Ljudima s Eubeje sve to je neshvatljivo: zašto je njihova vlada toliko dugo oklijevala da zatraži pomoć́ kada je već́ bila preopterećena gašenjem požara u Ateni?

Sustav je loš

Stručnjaci već dugo ukazuju da je zaštita od požara u Grčkoj neadekvatna. To se trebalo promijeniti barem nakon razornog požara u Matiju 2018. u kojem su poginule 102 osobe. Vlada je tek u lipnju ove godine najavila da će uložiti 1,76 milijardi eura u zaštitu od požara – samo nekoliko tjedana prije opasnih ljetnih mjeseci.

Katastrofa se mogla spriječiti, tvrdi Konstantinos Liarikos iz grčke podružnice Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF): „Sve to ima veze sa činjenicom da se nedovoljno prevencije provodi u uvjetima klimatske krize. Vlada Grčke – kao i sve vlade posljednjih desetljeća – odbija investirati u pripreme institucija, dobrovoljaca i građana."

Atena je obaviještena o postojećim nedostacima. Nakon katastrofe u Matiju posebno osnovani odbor je formulirao jasan plan, ali je on zanemaren. „Ništa nije učinjeno, baš kao ni nakon požara 2007. Stručne procjene jednostavno se bacaju u kantu za smeće", kaže Liarikos.

Nakon požara u Ateni, na Peloponezu i Eubeji, Vlada Grčke sada obećava reformu cjelokupne grčke civilne zaštite, a 500 milijuna eura bi trebalo biti uloženo u obnovu i pošumljavanje.

Ali, ljudi s Eubeje u to baš i ne vjeruju. Vlasti će morati poduzeti mnogo toga kako bi oni sa pouzdanjem mogli gledati u budućnost u kojoj će ekstremne temperature i šumski požari vjerojatno biti dio svakodnevnog života.