DW: Gospodine predsjedniče, Njemačka je u lockdownu. Jesmo li izgubili kontrolu?

Frank-Walter Steinmeier: Mi smo u svakom slučaju u kritičnoj fazi. To važi za mnoge države Europe, pa i za Njemačku. Broj infekcija svakodnevno raste i dostiže nove rekorde. Ovo je sada veliki ispit za demokraciju u Njemačkoj. Ili ćemo uspjeti s našim mjerama značajno suzbiti infekciju, ili će situacija izmaći kontroli. Ja sam uvjeren da ćemo uspjeti.

S uvođenjem oštrih mjera postavlja se i pitanje – što ima veću težinu: zdravlje stanovništva ili pravo pojedinca na slobodu?

Uvjeren sam da najveći broj ljudi zna da je neophodno podnijeti ovaj teret, da ne doživimo ono što su doživjele neke naše susjedne zemlje: prepune bolnice, inficirani pacijenti koji leže po hodnicima ili uopće ne mogu biti primljeni u bolnice. Najvažnije je da se sada spriječi preopterećenje zdravstvenog sustava. Vjerujem da ljudi to razumiju.

Ali, otpor mjerama protiv korone raste u cijeloj Europi, također i u Njemačkoj. Ne gura li politika ljude u naručje teoretičara zavjere ili radikala?

To je naravno sasvim jasno. Što pandemija duže traje, to je veće opterećenje i veća kritika na takvu vrstu ograničenja. Ali, broj onih koji smatraju da su ograničenja ispravna ili da ih čak treba pooštriti u ovom trenutku raste brže nego broj kritičara. Ono što me u tom smislu zabrinjava je oštrina sukoba. Gotovo da više uopće nema mosta između onih koji kažu da, to je ispravno i onih koji ili ignoriraju opasnost od korone ili u potpunosti odbijaju ograničenja.

Kako želite te ljude, koji su možda trenutno izgubljeni za dijalog, vratiti demokratskom diskursu?

Ne može se neko silom privoljeti na demokratski diskurs. Politika mora konstantno sebi nametati obavezu transparentnog objašnjavanja što čini i zašto su pojedine mjere neophodne. Imam dojam da su s povećanjem broja zaraženih pod pritiskom i oni koji govore kako se ovdje radi o normalnoj gripi i koji prigovaraju: 'Što se bunite vi u politici'.

U SAD-u se bira novi predsjednik. Pod pretpostavkom da dođe do promjene u Bijeloj kući, hoće li onda ponovo sve biti u redu u transatlantskim odnosima?

Vjerujem da bi mi Europljani, a posebno mi Nijemci, morali sagledati realno sliku promijenjene situacije u kojoj se nalazi i SAD. S krajem Hladnog rata, kada se shvatilo da Rusija više nije na prvom mjestu kao prijetnja SAD-u, već da prijetnja sigurnosti Sjedinjenih Država prije dolazi s drugih mjesta, došlo je do nove orijentacije. Ovo političko orijentiranje, ili da kažemo fokusiranje na Kinu i istočnu Aziju, je nešto što je počelo prije Donalda Trumpa, mada ne s takvom agresijom, kakva je sada u konfrontaciji s Kinom.

Što to znači za njemačku politiku?

Po mom čvrstom uvjerenju, prvo treba prepoznati da je Europa naš nacionalni interes. Možda je baš korona-kriza pokazala koliko je važna europska suradnja. Tome u prilog ide, za mnoge neočekivana ali hrabra odluka europskih šefova država i vlada o uspostavljanju važnog fonda za obnovu. Ja vidim i da postoje zajednički europski napori na primjer kod razvoja i proizvodnje cjepiva, ili raspodjele pacijenata kada su bolnice u pograničnim područjima prepune, a s druge strane granice još uvijek ima slobodnih kapaciteta. To znači da Europa uči iz krize i nadam se da će naučeno opstati. Investirati u Europu, to je zadatak koji ja uvijek vidim za Njemačku.

Odnedavno je odnos prema Rusiji na najnižoj tački, otkako je otrovan Aleksej Navalni. Jeste li zabrinuti?

Zabrinut sam zbog trovanja Navalnog. Ali, moje brige sežu dalje u prošlost. Naravno da to povezujem s aneksijom Krima protivno međunarodnom pravu. Plaši me to što u Moskvi nisu ispravno shvatili koliki je to šok izazvalo u Europi, i to ne samo u istočnoj Europi. A ono što je uslijedilo nisu bile promjene na bolje: sve veći pritisak na oporbene političare u Rusiji, gdje neki strahuju za vlastiti život… ili su ga izgubili, pa do ubojstva u berlinskom parku Tiertgarten, sve do pokušaju ubojstva Navalnog. To sve nas je bez sumnje međusobno još više udaljilo. No ne smijemo dozvoliti da se to otuđenja nastavi. Naša povijest u Europi, jednako kao i geografska blizina Rusije, zahtijeva da se stalno traže mogućnosti kako se tom otuđenju suprotstaviti. To se, međutim, ne može promijeniti jednostrano, to zahtijeva volju i razumijevanje i ruske strane.

To zvuči kao da je trenutno nema dovoljno.

Da, s moje točke gledišta je ima premalo.

Kada pogledamo razvoj situacije u SAD-u, u Rusiji i Kini – pozivi da Njemačka preuzme važniju ulogu na svjetskoj političkoj sceni su sve glasniji. Za koliko vodstva je Njemačka spremna?

Nama u Njemačkoj je potrebno razumijevanje da je ova zemlja – Njemačka – važna u Europi. Ako mi investiramo u Europu, investirat će i drugi. Zbog naše geografske pozicije i povijesti, mi imamo zadatak graditi mostove, koje je neophodno izgraditi između istoka i zapada u Europi. Također je potrebno prevladati neke nesporazume i pukotine koji su nastali proteklih godina. Ali, najvažnije je da mi moramo investiramo u sigurnosnu politiku u Europi. To znači učiniti Europu snažnijom s jedne strane, a s druge značajno jačati europski stup unutar NATO-a. I jedno i drugo je nužno.

Sljedeće godine su u Njemačkoj izbori za savezni parlament Bundestag. Time se završava i politička era Angele Merkel. Ne gubi li Njemačka sa saveznom kancelarkom utjecaj u Europi i na međunarodnom planu?

Prvo, to je normalno da kada je netko nakon toliko godina u Vladi imao mogućnosti prikupljati političko iskustvo, i, što je još važnije, graditi političku mrežu u svim europskim državama i mnogo šire… Tko god da bude nasljednik, radit će drugačije. U tom smislu su to krupni koraci koje nasljednik treba napraviti. To, međutim, ne znači da su nasljedniku ili nasljednici uskraćene mogućnosti da s godinama izgrade sličan utjecaj. Ali, to nije jednostavno, izazov je ogroman.

Razgovor vodila: Rosalia Romaniec