Kada je Murad ušao u ured, na sebi je imao polo majicu, a preko toga kožnu jaknu. Kosa mu je bila počešljana, brada njegovana. Kada je počeo govoriti o svojim iskustvima na uredu za zapošljavanje u Kölnu, zvučao je pomalo nesigurno. „Nekako su mi vrata uvijek bila zatvorena. Nisam pronalazio rješenje." Taj 22-godišnjak se sjeća kako su neki htjeli iskoristiti taj nedostatak perspektive. „ne znaš uvijek tko ima dobre a tko loše namjere."

Mimun Berisun je u međuvremenu, otkako je osnovao udrugu „Promjena za 180 stupnjeva", doživio slične priče stotina drugih mladih. Tridesetogodišnji sociolog kaže da uvijek isti razlozi dovode do radikalizacije mladih. „Kada im u životu više ne ide, mladi krenu u krivom smjeru". U školi se više ne pojavljuju, a besposlenost često vodi u kriminal ili radikalizaciju.

„Nama ide..."

Berisun se prije pet godina osjećao nemoćno, gledajući sve te osobe koje „propadaju jer su izgubile vezu s obitelji i društvom uopće". A onda je odlučio nešto poduzeti. Jer, „nama ide". Kada kaže „nama", on misli na građana migrantskog porijekla koji su se u Njemačkoj integrirali i koji su uspješni. I on sam je rođen u Kalku, jednoj četvrti Kölna, u kojoj živi preko 40 posto stanovnika migrantskih korijena, i u kojem se nalaze i uredi udruge.

On i njegovi suradnici, kaže, s mladima razgovaraju na istoj razini. „Mi se koristimo pravim jezikom koji nas približava našoj ciljnoj grupi." Udruga „Promjena za 180 stupnjeva" raspolaže mrežom multiplikatora u cijelom Kölnu, u krugovima u kojima se kreću mladi: u nogometnim klubovima, džamijama... Među mladima kojima prijeti opasnost potpadanja pod utjecaj raznih radikalnih ili kriminalnih grupa. Multiplikatori, ili osobe koje nadgledaju te grupe, vježbaju kako prepoznati određene znakove radikalizacije: gleda li osoba video spotove s nasilnim sadržajem? Upotrebljava li neki drugi jezik? Drogira li se? To je tajna uspjeha te inicijative u Kölnu, ako jedan multiplikator primijeti promjene na svom prijatelju, on može na vrijeme reagirati. To što je velika većina onih koji rade u udruzi već doživjela nešto slično, znači da su autentični i mogu se lakše približiti mladima.

Takav je i 22-godišnji Aparslan Korknaz, student i tzv. junior-coach u udruzi. On pomaže mladima da se snađu na tržištu rada. Jedan od njih je Harun Tunka koji trenutno piše prijave za posao kada bude završio srednju školu. Obzirom da ne potječe iz obitelji fakultetski obrazovanih, kaže da je zahvalan za pomoć koju mu pružaju u udruzi. Alparslan i Harun provode cijelo popodne zajedno i traže odgovarajuće ponude. „Pokušavam prenijeti ono što sam naučio i motivirati druge mlade", kaže Alparslan.

U istom košu

Murad pak priča da je često osjećao da ga ne razumiju. Kaže da su ga uvijek „trpali u isti koš s drugima" i u njemu vidjeli osobu koja ne pripada Njemačkoj. „Ali ja to nisam", protivi se mladić. „Ja sam rođen u Njemačkoj i osjećam se kao Nijemac. Ali ja sam čovjek koji potječe iz dvije različite kulture."

Berisun priča kako se ranije govorilo često o „Turcima", „Marokancima", ali da se danas govori samo o „muslimanima". Takav društveni diskurs ne dopire do grupa o kojima se govori, a posebno ne do mladih koji su u Njemačkoj odrasli. Mladi koji su se okrenuli od društva, najčešće to rade iz prkosa. A onda radikalne grupe imaju lak plijen, govoreći im „ti pripadaš nama, sad si netko", kaže Berisun.

Berisun priča kako ga je pozvao na razgovor jedan multiplikator koji je imao problem s mladićem koji je otišao među selefije. Viđaju se nekoliko puta tjedno, ali njegove riječi do tog mladića ne dopiru. Berisun i drugi suradnici Udruge „Promjena za 180 stupnjeva" slušali su radio-stanicu preko koje se taj mladić informirao. Dvojica propovjednika emitiraju program direktno iz Saudijske Arabije. Sadržaji su doduše zaista vjersko-konzervativni, ali nisu radikalni. Radio-propovjednici se distanciraju od „Islamske države". „To nije veliki problem", ali bi trebalo pratiti dalje i pokušati mladića dovesti u grupe u kojima bi razgovarao s drugim mladima – onima koji slično govore i slično se oblače, ali su za sebe našli alternativnu formu života. Berisun ohrabruje multiplikatora i kaže: „Ti si za njega već zaštita, samim tim što si s njim u kontaktu."

Inicijativa se oslanja najviše na volontere i može si priuštiti samo nekoliko stalno zaposlenih. „Kada bismo imali više resursa, mogli bismo mnogo više toga postići", kaže Berisun. On dodaje kako su njihovi članovi već aktivni u Leverkusenu, Bonnu i drugim gradovima. Taj sociolog zrači optimizmom, ali i upozorava na to da bi muslimani trebali zauzeti stav protiv terorizma i radikalizacije, a njemačko društvo bi se moralo više angažirati protiv izopćavanja.

Murad se pak osjeća mnogo bolje u Njemačkoj otkada ga podržavaju u udruzi „Promjena za 180 stupnjeva". „Sretan sam", kaže. Zato i on želi pomoći na način na koji su pomogli njemu.