Manifestaciju je i ove godine organiziralo njemačko Društvo za ugrožene narode u suradnji s berlinskim Islamskim centrom Bošnjaka te predstavnicima drugih udruženja dijaspore BiH. "Nova straža“ (Neue Wache) na čuvenom berlinskom bulevaru Unter den Linden je mjesto upisano u sve turističke vodiče grada. Ovdje, pored njemačkog Povijesnog muzeja je mali mauzolej u kome dominira skulptura Majke sa mrtvim sinom, djelo jedne od najpoznatijih njemačkih umjetnica 20. stoljeća, Koethe Kollwitz, koja je i sama izgubila sina u ratu.

Posdjećajući na 11. srpanj, dan kada je izvršen genocig u Srebrenici, tu je u utorak (10.7.) organizirana tzv. "straža opomene". Pred ulazom u spomen-obilježje stajale su majke iz BiH sa slikama i imenima svoje mrtve djece. Jedna od njih je Azemina Mustafić, porijeklom iz Bratunca, koja je preživjela srebreničku golgotu. „Ubili su mi sina, jednog jedinog, ubili muža i zeta, evo tu stoje imena familije Mustafić“, kaže Azemina dok pokazuje na transparent koji drži u rukama, a na kojem stoji nekoliko imena žrtava srebreničkog genocida. „I svekrva mi je ubijena u 82. godini, odvedena i ubijena, nema je više nikad. U mojoj ulici je ubijeno 18 momaka od 18 do 25 godina, sve je poubijano.”

Svoga oca poznaje samo sa slika

Pored Azemine stoji mlada djevojka spuštenog pogleda koja krišom briše suze. Kćerka jedne od više od 8.000 žrtava srebreničkog masakra, koja svog oca poznaje samo sa slika. Ta mlada djevojka je, kao i Njemica Jasmin, kako kaže, jednostavno morala doći na ovu komemoraciju. „Došla sam ovdje da podsjetim, da pomognem da se ovaj dan ne zaboravi. Mnogi ne znaju šta se desilo u Srebrenici. I ja sam tek nedavno saznala više o tome. U okviru školske nastave smo intenzivno razgovarali o tome“, objašnjava ova Njemica i dodaje da je njoj te 1995. bilo tek dvije godine. „To što se desilo je užasna nepravda protiv koje se mora ustati i obavezno doći na ovakve godišnjice”, poručuje ona.

I drugi posjetitelji ovog obilježavanja srebreničke tragedije dijele Jasminino mišljenje. Jedan stariji Nijemac se, kaže, jako dobro sjeća slika koje su prije 17 godina dolazile iz srebreničke enklave, kao i političkih diskusija koje su tada vođene: „Mislim da smo tada počinili veliku povijesnu grešku, jer smo pokazali premalo solidarnosti s ljudima u BiH, osjećam se za to politički suodgovornim.”

Odgovornost međunarodne zajednice

Političku odgovornost međunarodne zajednice sa zonom koja je tada službeno stajala pod zaštitom Ujedinjenih naroda, naglašava i referentica za jugoistočnu Europu njemačke nevladine organizacije Društvo za ugrožene narode, Jasna Čaušević: „Želimo na to ukazati i konačno mobilizirati sve one koji su odgovorni za ono što se desilo u BiH, kako bi učinili nešto da se stanje promijeni, kako bi pomogli da se prevlada podijeljenost zemlje te da se BiH ponovo ujedini - onako kako su se ujedinile Istočna i Zapadna Njemačka. Sad je došao taj momenat kada bi trebalo u tom pravcu raditi i razmišljati.”

Azemina Mustafić klima glavom. I ona, kao i mnoge druge majke koje žive u tuđini, kaže, radije želi umrijeti tamo gdje je rođena te svoju „vječnu kuću“ i svoj konačni mir naći pored svoga mrtvog sina.