Brazilski morski biolozi riješili su misterij koji je dugo zaokupljao znanstvenike diljem svijeta: odakle dolaze ogromni komadi kaučuka koje ocean već nekoliko godina nanosi na plaže sjeveroistočnog Brazila?

Prema Institutu za istraživanje mora Labomar na Saveznom sveučilištu države Ceará (UFC) i Autonomnom sveučilištu u Barceloni, balvani kaučuka teški do 200 kilograma potječu, između ostalog, s njemačkog broda MS Weserland. Potonuo je 3. siječnja 1944. i leži u Atlantiku na dubini većoj od 5.000 metara.

Sirovine za rat - i danas vrijede milijune

Kaučuk je tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata bio važan materijal za proizvodnju automobila, aviona i uniformi. Tijekom Drugog svjetskog rata Nijemci su putovali u jugoistočnu Aziju, uključujući Singapur, Maleziju i bivši Indokinu - danas Vijetnam, Laos i Kambodžu - kako bi tamo nabavili lateks. Također bi kupovali metale poput kobalta, kositra i mješovitog kristala volframita. Prema procjenama brazilskih istraživača mora, teret s broda MS Weserland danas bi mogao vrijediti između 17 i 68 milijuna američkih dolara, uzimajući u obzir cijenu kositra iz svibnja 2021.

„Taj brod je nosio volframit, robu koja je doživjela bum na tržištu, osobito tijekom pandemije, jer se koristi za proizvodnju mobilnih telefona, tableta i računala“, objašnjava Luis Ernesto Arruda Bezerra s UFC-a.

U studiji koja će uskoro biti objavljena u znanstvenom časopisu Ocean and Coastal Research (OCR), a koju je na uvid dobio DW, pokazano je da je ispuštanje kaučuka iz olupine vremenski povezano s rastom cijena metalnog tereta.

„Ovo podupire hipotezu o ilegalnoj eksploataciji iz dubokog mora u međunarodnim vodama“, navodi se u uvodu studije. Časopis izdaje Institut za oceanografiju Sveučilišta u Sao Paulu.

Saveznici masovno potapali podmornice i brodovekovčeg

Pomoću matematičkih simulacija i analize struja između Brazila i Afrike, istraživači sa Saveznih sveučilišta Alagoas (Ufal) i Ceará (UFC) utvrdili su da se kaučuk nalazio na dva njemačka nacistička broda koja su tijekom Drugog svjetskog rata potonula u Južnom Atlantiku.

Web-stranica Sixtant čuva informacije o brodovima potopljenim u Južnom Atlantiku. Istraživači s UFC-a koristili su ju kako bi otkrili odakle potječe kaučuk. Stranica pokazuje 25 njemačkih podmornica i jednu talijansku podmornicu koje su tijekom zajedničke akcije američke, brazilske i britanske mornarice potopljene za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Na stranici je ukupno navedeno 548 brodova koji su potopljeni u Južnom Atlantiku između 1939. i 1945., od kojih je 56 bilo iz Njemačke.

Bilo je i brodova koji su prevozili više od 7.000 tona loživog ulja i 1.200 tona dizelskog goriva, poput Esso Hamburg, koji je potopljen u lipnju 1941. Prema stranici Sixtant, najmanje četiri broda prevozila su lož-ulje, a pet brodova prevozilo je kaučuk.

Prvi veliki komadi kaučuka koji su 2018. i 2019. isplivali na brazilske obale potječu s MS Rio Grande. Njemački brod su 1944. potopile Sjedinjene Američke Države dok je pokušavao probiti pomorsku blokadu.

Skoro nikakva kontrola u međunarodnim vodama

Istraživači s UFC-a pretpostavljaju da se komadi kaučuka odvajaju od brodova iz dva razloga: zbog prirodnog propadanja olupina brodova i zbog kontinuirane potrage za sirovinama od strane pirata i ilegalnih tvrtki.

Oni ističu da nadzor nad olupinama brodova u međunarodnim vodama ispred brazilske obale nije dovoljan da bi se identificirali potencijalni zagađivači. Do sada taj monitoring obavlja SAD.

UFC planira pokušati izraditi kartu olupina brodova kako bi klasificirali rizike koje one predstavljaju za brazilsku obalu. „Ali ovo nije jednostavno istraživanje, jer većina ovih brodova leži na dubini većoj od 4.000 metara“, kaže Marcelo Soares s Instituta za istraživanje mora pri UFC-u.

„Sporedni efekt“ - ekološka katastrofa

„Tvrtke rastavljaju brod kako bi izvukle metal, a usput može doći do curenja nafte i kaučuka, pa struje sve to donesu do obale. Pitanje nije hoće li nafta iscuriti, nego kada će se to dogoditi“, objašnjava morski istraživač Arruda Bezerra.

Između 2020. i srpnja 2024. brazilska mornarica mjesečno je bilježila prosječno 14 slučajeva onečišćenja naftom različitog podrijetla u brazilskim vodama, što ukupno iznosi 758 incidenata. Ove godine već je zabilježeno 87 slučajeva, sa 153.700 litara ispuštene nafte.

Arruda Bezerra strahuje da bi, ukoliko nafta procuri iz olupina brodova, mogla doći do slične ekološke tragedije kao 2019. kada je Brazil bio mjesto najvećeg izlijevanja nafte ikada zabilježenog u tropskim vodama. Tada je oko 5.000 tona nafte isplivalo na obale u jedanaest saveznih država, a uzrok je ostao nepoznat.

Procjenjuje se da diljem svijeta postoji oko tri milijuna potopljenih i napuštenih brodova. Prema podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN), 8.500 od tih brodova su „potencijalno štetne olupine po okoliš“.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku