Aygül Özkan je prva političarka turskog porijekla i muslimanske vjeroispovjesti i prva osoba iz tzv. gastarjbajterskog okružja u povijesti Njemačke koja je zauzela ministarski položaj. Zapravo začuđujuće ako se ima na umu da u Njemačkoj živi preko 15 milijuna osoba, kako se to po najnovijem kaže, s migracijskom pozadinom.

Od tog broja više od polovice posjeduje njemačko državljanstvo a time i jedan od uvjeta za profesionalno bavljenje politikom. No čini se da strance baš ne privlači ova profesija. Osim spomenute ministrice postoji još nekoliko iznimaka a među njima je i jedan Hrvat.

Prva "gastarbajterka" na ministarskom položaju

Prvi korak je učinjen, prvo dijete "gastarjbajtera" doguralo je i do ministarske fotelje. No malo tko je očekivao da će taj prvi korak biti izveden u režiji upravo Kršćansko demokratske unije (CDU). Jer među njemačkim građanima ne-njemačkog podrijetla CDU baš ne uživa preveliku popularnost. Posebice ne među Turcima koji, s preko 4 milijuna, čine najveću stranu "community" u Njemačkoj. To dokazuje i jedno ispitivanje javnog mnijenja koje pokazuje da bi najviše Turaka u Njemačkoj, njih 55 posto, biralo socijeldemokrate, njih 23 posto Zelene i samo 10 posto demokršćane. Za Turke, od kojih je najveća većina muslimanske vjeroispovjeti, "C" u CDU, koje stoji za "kršćanska" čini se ipak predstavlja najveću prepreku u odabiru omiljene stranke.

Zbog svega toga Aygül Özkan je često posljednjih dana trebala odgovarati na pitanje nije li ona samo "pokazni stranac" CDU-a kojim ova stranka juriša na sve brojniju populaciju Turaka s njemačkom putovnicom a time i s pravom glasa. Mlada političarka to odlučno opovrgava. "Da sam osjetila da je tako, onda bih to već odavno odbila. Jer ne dozvoljavam da me se svodi samo na Turkinju. No koji put treba odaslati jasne signale i meni je drago da je taj signal odaslan upravo iz Donje Saske"

Gdje su stranci?

Da li se radi samo o političkoj igri ili je demokršćanima zaista stalo do otvaranje prema strancima pokazat će vrijeme. Ostaje međutim činjenica da je u razmjeru s brojem stranaca u Njemačkoj onih koji se bave politikom malo. Onih koji doguraju do mjesta poslanika još je manje. Od svih oko 2500 zastupnika u Bundestagu, Europskom parlamentu ili u nekom od pokrajinskih parlamenata samo je 100 osoba koje nemaju njemačke korijene. Proporcionalno broju stranaca, trebalo bi ih biti barem pet puta više.

Od 622 zastupnika koliko ih broji aktualni saziv Bundestaga, svega njih 21 se može ubrojati u građane s migracijskom pozadinom. Novopečeni zastunik Liberalne stranke Njemačke (FDP) Serkan Tören apelira na političke stranke da se više otvore prema strancima. "To jednostavno nije prava slika društva. Mi moramo aktivnije raditi na tome da se građani stranog podrijetla jače angažiraju u profesionalnoj politici. Na tome moraju raditi i stranke i građani", smatra Tören.

No prvo bi stranke svoje istaknute članove, poput zastupnika, trebale prestati tretirati kao egzotične pojave nego kao dio političke svakodnevice. Tako i socijaldemokratska političarka Lale Akgün za svoju stranku istupa u javnim raspravama isključivo kad je u pitanju tematika stranaca. Najčešće su to polemike na neku od aktualnih tema poput položaja žene u islamu. Tako se vrlo lako može dogoditi da se stranci-političari utrpaju u neki određeni koš.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Politička karijera od Koprivnice do Bundestaga

Od Koprivnice do Bundestaga

To se na sreću nije dogodilo Josipu Juratoviću, jednom od iskusnijih zastupnika u njemačkom Bundestagu, s migracijskom pozadinom. Ovaj koprivničanin došao je s 15 godina u Njemačku i nakon karijere automehaničara u Audiju i aktivnostima u sindikatu, politički dom pronašao je u Socijaldemokratskoj stranci Njemačke a to je nešto što bi Nijemci nazvali "pokaznom karijerom" za jednog socijaldemkrata. Juratović još pripada starom kovu političara koji su su ovaj poziv odabrali iz ideoloških razloga, s nadom da će nešto moći promijeniti.

Jedan od problema koje današnju politiku muče je uvjerenje sve većeg broja građana, a time i stranaca koji ovdje žive, da su političari pohlepna izolirana kasta koja samo radi za vlastiti boljitak. I to je možda najveći neprijatelj pojačanom zanimanju mladih za profesionalnu politiku. No unatoč tomu Juratović, koji je dobro upoznat i s političkim razvojem u Hrvatskoj, smatra da se isplati aktivno uključiti u politiku od koje još uvijek mnogo toga u našim životima ovisi. "Moj primjer pokazuje ljudima da se isplati angažirati se politički i aktivno i konstruktivno sudjelovati u radu ovog društva. I upravo to bi htio odalsati kao poruku, da se ne smijemo obeshrabriti bilo da ti pokušaji dolaze od strane Nijemaca ili od strane stranaca koji ovdje žive".

Autor: Panagiotis Kouparanis/Nenad Kreizer

Odg. ur.: Z. Arbutina