Poduzetnik koji isplaćuje svojim radnicima više novca nego što ostavi sebi, ima li toga na ovome svijetu? Ako ima, pomislit ćete, onda je taj lud ili sebe smatra nekom vrstom modernog Isusa, jer takva priča jednostavno ne odgovara koordinatama svijeta u kojemu živimo. Ali tko je pročita na web-stranici futurzwei.org, može doznati da takvih poduzetnika stvarno ima i da - uspješno posluju. Predstavlja se naime primjer jednog austrijskog proizvođača cipela koji pokušava, koliko god je to moguće, koristiti materijale iz vlastite regije i koji je od bankrota banke Lehman Brothers, u vremenima financijske krize, svoj promet povećao za 100 posto. Radi li se o čistoj slučajnosti? Ili o modelu koji bi mogao funkcionirati i u brojnim drugim slučajevima?

Novac nasuprot kvaliteti života

Priče poput ove traži i skuplja novoosnovana njemačka zaklada futurzwei i stavlja ih na internet. "Primjer ovog proizvođača cipela je izvrstan jer je tako jednostavan i jer je sama osoba vrlo zanimljiva", kaže direktor zaklade Harald Welzer, ugledni stručnjak za socijalnu psihologiju. On objašnjava: "Ako u središte rada svog poduzeća postavim faktor novca, onda svaku pojedinu odluku određuje veća zarada. Ali ako u središte postavim faktor kvalitete života, onda svaka pojedina odluka ovisi o tome kako ću stvoriti ili poboljšati kvalitetu života - za zaposlenike, za cijelu okolinu. I onda nastaje nešto potpuno drukčije."

"Čisto konzumiranje" nepoželjno

Web-stranica futurzwei krenula je s radom početkom veljače. Posjetitelje koji dođu na nju "na ulazu" dočekuje neobičan zahtjev naslovljen: "Zakunite se!" Od njih se traži da se "obvežu" kako će barem jednu od pročitanih priča ispričati dalje. "Čisto konzumiranje" je, navodi se, nepoželjno. Daljnji klik mišem vodi do platforme na kojoj se mogu naći i priče o ekološkim projektima i civilnoj kuraži poput one o "Energetskim pobunjenicima" iz južnonjemačkog Schönaua. Njegovi žitelji su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine - uz podršku cijele zemlje - uzeli u svoje ruke opskrbu svoga mjesta strujom i u međuvremenu uspješno vode jedno poduzeće specijalizirano za "ekološku" energiju.

Tu je i priča o dvije berlinske dizajnerice koje od stare odjeće prave novu visoku modu - štedeći resurse i ne opterećujući okoliš dugim transportnim putevima materijala koje koriste. I novac koji kupci plaćaju za njihove proizvode završava odmah kod onih koji su odjeću sašili. Te dvije dizajnerice svojim su se ekstravagantnim unikatima već probile i u "Vogue".

Promašeno ime

Futurzwei.org predstavlja šaroliki krajolik raznoraznih inovativnih ideja i djela koja nemaju samo za cilj "činiti dobro", nego su i vrlo zabavni. Psiholog Harald Welzer smatra kako je velika šteta da se svi ti dobri projekti i inicijative koje često ostaju nezamijećene u širokoj javnosti kriju iza tako suhoparnog pojma kao što je "održivi razvoj". "To je najneprivlačniji pojam koji si čovjek može zamisliti. Nitko živ ne zna što on zapravo znači. Štoviše, on je prepreka onome što se želi postići", kaže on i puno radije govori o "dobrom ophođenju sa svijetom". A upravo to je nešto, smatraju inicijatori stranice futurzwei.org, čemu se građani bogatih zemalja poput Njemačke, Austrije i Švicarske ne uče od malih nogu. Svakodnevicu u ovim zemljama toliko određuje moć materijalnog da je teško oduprijeti joj se samo vlastitim snagama: struja dolazi danonoćno iz utičnice i osigurava rad zamrzivača u kojem je ekološko meso iz Novog Zelanda. Jagode iz Južnoafričke Republike su ukusne i u siječnju. A roneći na Sejšelima ili na seminaru o morskim psima na Guadeloupeu čovjek se uvijek može sjediniti s prirodom. Svatko zna da time šteti okolišu, ali vrlo je teško promijeniti svoje ponašanje.

Nije važno samo znati

Stručnjak za socijalnu psihologiju Harald Welzer tvrdi da je uloga znanja i prenošenja informacija u današnjem svijetu "radikalno precijenjena": "Može se jako puno znati o zatopljenju klime, ali to znanje nije povezano s time što je praktično djecu ujutro u SUV-u voditi u valdorfski vrtić kako bi ovi pak tamo učili o pažljivom ophođenju sa svijetom u kojem živimo." On ukazuje na to da se upravo ekološki dobro informirani ljudi koji dobro zarađuju ponašanju kontradiktorno od onoga što znaju. Puno više od bilo koje informacije, tvrdi Welzer, na naše postupke i ponašanje utječu konkretne priče i uzori. Ali po njegovom mišljenju upravo toga nedostaje, priča koje ljude mogu inspirirati i dirnuti ih tako da shvate zašto bi bilo bolje živjeti drukčije nego što mi to sada činimo.

Upravo zato je zbirka priča srce web-stranice futurzwei.org. A ona je u samo nekoliko tjedana prisutnosti na mreži naišla na iznenađujuće veliki odjek, i to ne samo korisnika koji su došli pročitati priče u "robinhudovskoj" maniri, već i ljudi koji su zakladi poslali nove primjere - bilo da se radi o vlastitim projektima i životopisima ili o primjerima za koje su samo čuli. Novinari su izrazili spremnost da obogate "arhiv" svojim informacijama, a javili su se i oni koji su spremni pokloniti novac za rad zaklade. Njezin direktor, Harald Welzer kaže da treba paziti da se na stranici ne nađu dosadni epovi. "Konačno", napominje, "loše je uvijek zanimljivije od dobroga. S druge strane mi pričamo o ljudima koji rade nešto neočekivano i u tome je 'vic'. Svatko bi to mogao raditi, ali većina to ne čini."

Ni on sam ne radi sve "što bi se moglo činiti", ali se, kaže, barem odrekao automobila. Nakon toga mu se dogodilo nešto zaprepašćujuće: počeo se sveukupno puno bolje osjećati. Osjetio je, priča, "totalno poboljšanje kvalitete života". Sada se pokušava odviknuti i od letenja zrakoplovom što mu, kao međunarodno traženom znanstveniku kojega pozivaju na raznorazne skupove, jako teško pada. Mobilnost, kaže, stvara i ovisnost. On se protiv nje bori: uskoro namjerava isprobati kako je u SAD putovati - brodom.

Autorice: Aya Bach/Dunja Dragojević

Odg. urednik: Anto Janković