Stravična svjedočanstva nedjela poljskih svećenika
16. svibnja 2019
Samo u tri dana je dokumentarni film vidjelo 11 milijuna ljudi. Ne na velikom ekranu ili u najboljem vremenu emitiranja na televiziji, nego je premijera filma "Nemoj reći nikome" bila na Youtubeu (Youtube: "Nemoj reći nikome"). Film je i financiran prilozima sakupljenim preko interneta jer autori nisu mogli naći medijsku kuću koja bi producirala film takvog sadržaja.
Sad pak novinari stoje u repu kako bi napravili intervju s autorima. Od kako se pojavio na mreži, o tom filmu govori čitava Poljska. "Mislim da je upravo sad bila potreba za takvim filmom. U medijima se pojavljuje sve više članaka o tome, a već je film Klerus promijenio način kako se diskutira", kaže režiser Tomasz Sekielski. Po gledanosti priloga na Youtubeu u Poljskoj se film odmah uspeo na prvo mjesto, ali gleda ga se i u drugim državama kao što su Island, Irska ili Norveška. Verzija s titlovima na engleskom širi se čitavim svijetom.
Gledati u oči mučitelju
Braći Sekielski - brat režisera Marek je producent - nije samo uspjelo žrtve spolnog zlostavljanja dovesti pred kameru, nego su ih suočili i s onima koji su ih silovali. Počinitelji, u međuvremenu u visokoj životnoj dobi u filmu se suočavaju sa svojom vlastitom prošlošću. Nakon što su godinama šutjeli, protagonisti filma otkrivaju i najintimnije detalje: "Imala sam sedam ili osam godina. Pipali ste me na mjestima gdje niste smjeli, po intimnim dijelovima", govori Anna kojoj je sad 39 godina i gleda u oči svećenika koji joj je to činio. Tek nakon nekog vremena i ona uspijeva djelo nazvati pravim imenima: "Masturbirali ste s mojom rukom." Svećenik koji nešto potišteno sjedi pred njom, djeluje na neki način kao da je dugo čekao da će doći ovaj dan, možda sa strahom, a možda čak i s nekim olakšanjem da se suoči sa svojim teškim grijehom. S rukama pred licem svećenik pita: "Što da sad činim?" Kaje se zbog svojih djela i često moli za one koje je on zlostavljao. Da je Anna došla ranije i dok je bio u punoj snazi, možda bi "nekako ispravio" svoj grijeh. "Jeste li mi sad ponudili novac", pita Anna s gađenjem. Nikakav novac ne bi mogao ispraviti počinjeno.
Debeli zidovi Crkve
Od premijere svi govore o tom filmu i ne samo na internetu. U zemlji u kojoj se još uvijek oko 90% građana smatra katolicima riječ svećenika ima težinu, osobito na selu. Tako je i ova tema koja zadire pod kožu o zlostavljanju pripadnika crkve ravno potresu koji pogađa čitavo društvo. Ne samo zbog osobnih svjedočanstava žrtava, nego i zato jer film otkriva kako se čitava Crkva ograđivala od žrtava. Zatvorena vrata, priče kako su se žrtve - dakle djeca! - sami morali braniti, opće nepovjerenje prema žrtvama i njihovim svjedočanstvima. Sve to i mnogo toga drugog ovaj film pokazuje na jednako upečatljiv način kao i slučajeve spolnog zlostavljanja od kojih vam se diže kosa na glavi.
"Pedofilija u Crkvi je uvijek problem čitavog sistema", kaže isusovački svećenik Jacek Prusak u razgovoru emitiranom na privatnoj postaji TVN24. "Ne treba to reducirati na počinitelje. To je naime samo jedna strana medalje. Druga je sama institucija u kojoj su počinitelji i koja im je olakšala da čine ta djela ili čak ih opravdavala", kaže ovaj Isusovac.
Već je film Klerus kroz fiktivne likove prikazao potiskivanje i šutnju o počinjenim zlodjelima, ali sve to još premašuju stvarni sudionici u ovom dokumentarnom filmu. Film prikazuje i jednog od rijetkih svećenika koji je zbog spolnog zlostavljanja sjedio u zatvoru, na drugom mjestu je opet od Crkve zadužen za dušobrižništvo o djeci i mladima. Skrivenom kamerom ga se vidi kako opet pred djecom stoji u crkvi. Sad je ta osoba sama zatražila otpust iz svećeničkog reda.
Potpuni preokret stava Crkve u Poljskoj
Nije se trebalo dugo čekati niti na reakcije Katoličke crkve u Poljskoj. Prvi čovjek Crkve, nadbiskup Wojciech Polak, je brzo reagirao. Prije nego što je film bio prikazan je to bilo drugačije. Kao i od mnogih drugih visokih dužnosnika Crkve je i nadbiskup odbio suradnju s autorima filma. Na kraju dokumentarca je prikazan i službeni odgovor Episkopata kako je film "pristran".
Nakon premijere odjednom se dogodio zaokret od 180 stupnjeva: već tog vikenda kad se pojavio na mreži, vrh Katoličke crkve u Poljskoj se ispričao žrtvama. Nadbiskup Polak je zahvalio autorima filma zbog njihove "hrabrosti" i izražava svoju potresenost. "Golema patnja žrtava budi osjećaj bola i srama. Zahvaljujem svima koji su našli hrabrosti govoriti o svojim patnjama. Ispričavam se za svaku ranu koju je počinio neki od pripadnika Crkve", piše nadbiskup u pismenom priopćenju.
U sličnom tonu se izražava i predsjednik Poljske biskupske konferencije, nadbiskup Stanislaw Gadecki, ali su se među poljskim crkvenim dostojanstvenicima čula i druga mišljenja. Tako je nadbiskup Gdanjska Leszek Glodz koji pripada konzervativnom krilu Crkve u Poljskoj jednoj novinarki izjavio kako ima "pametnijeg posla", nego gledati "bezvrijedne" filmove. Nakon toga su pred njegovom rezidencijom pripadnici liberalne i prema Crkvi kritične stranke Proljeće priredili prosvjed gdje su na velikom ekranu prikazali nadbiskupu čitav film (na naslovnoj fotografiji).
Slijede li djela nakon riječi?
Film je potresao i političare Poljske. Čak i Grzegor Schetyna, predsjednik oporbene Građanske platforme koja je inače sklona dobrim odnosima s Crkvom, morao je priznati: "Borba protiv pedofilije nije borba protiv Crkve. Ali kako bismo zaštitili djecu nećemo stati ni pred kim. Više političara oporbe zatražilo je formiranje i proširenog istražnog povjerenstva u kojem bi bili i predstavnici žrtava. U tome se već traži i uvid u arhive Crkve.
Film bi lako mogao imati političke posljedice već i na predstojećim izborima za Europski parlament. Ali na jesen Poljaci biraju i nacionalni parlament, sljedeće godine se bira predsjednik. Vladajuća konzervativna stranka PiS koja se rado predstavlja kao čuvar vjere i Crkve sad je u prvim redovima borbe protiv spolnog zlostavljanja djece od pripadnika Crkve. Šef stranke Jaroslaw Kaczynski je već najavio mogućnost oštrijih kazni za počinitelje takvih djela: "Posebno oštro trebaju biti kažnjeni oni koji su bili zaduženi za djecu. To vrijedi i za svećenike, ali i za poznate ličnosti. Želimo biti strogi bez milosti. Ali pravdaju li zlodjela nekih svećenika napad na Crkvu? Da se sad mogu vrijeđati svi katolici? Ne!" - izjavio je Kaczynski na jednom predizbornom skupu.
Vlada premijera Mateusza Morawieckog je doista već krenula u dopunu kaznenog zakona. Ubuduće bi počiniteljima spolnog zlostavljanja djece mogla prijetiti kazna i do 30 godina zatvora. Bila bi ukinuta i zastara za već počinjena djela, a starosna dob osoba koja se osobito želi štititi bi bila podignuta s 15 na 16 godina.
Nešto je ovaj film već postigao: u Poljskoj se ova tema više ne može pomesti pod tepih. Ne samo zato jer autori planiraju snimiti nastavak filma, planirana je i knjiga. Nego zato jer ima previše takvih žalosnih priča da bi se one mogle prikazati u samo dva sata. To su priče koje je Crkva dugo vremena držala u tajnosti. Možda čak predugo da bi već na kocki bilo ono što je nekad bila Crkva: mjesto povjerenja, potpore i utjehe.
Među poljskim svećenicima se već čuju žalbe kako ih se sad odmah povezuje s pedofilijom. Promjene su se već počele događati: sve je manje onih koji žele postati svećenici, mladi masovno okreću leđa Crkvi i pogotovo vjeronauku u školama. Ukratko, Poljska polako postaje svjetovna zemlja.