Njemačka čini velike napore kako bi akcijama u inozemstvu, posebice u zemljama članicama Europske unije pogođenima krizom, što više stručnih radnika privukla na njemačko tržište rada koje već godinama vapi za stručnjacima. No kada ti stručnjaci napokon, nakon mnogih sati provedenih u jezičnoj školi učeći temelje njemačkog, napokon i dođu u Njemačku, njihova očekivanja brzo splašnjavaju. Mnogi se već nakon kratkog vremena vraćaju kućama ili odlaze u zemlje koje pružaju veće mogućnosti useljenicima. Najvažniji prigovori nezadovoljnih useljenika su nemogućnost penjanja na karijernoj ljestvici i neatraktivnost i provincijalnost područja u kojima se često nalaze tvrtke koje zapošljavaju strane radnike.

Smanjene prepreke za useljavanje

Situacija sa stručnjacima u Njemačkoj je i dalje napeta. Christina Ramb iz Saveza njemačkih poslodavaca govori o manjku od čak 4 milijuna radnika u sljedećih dvadesetak godina. Već sad vlada velika potražnja za njegovateljima i liječnicima kao i inženjerima i IT specijalistima. Da bi se pokrio ovaj opasni manjak potrebno je djelovanje, kako kaže Ramb, u više smjerova. S jedne strane treba obratiti pažnju na žene i starije potencijalne radnike koji su u privremenoj mirovini ili nezaposleni i njih uključiti u tržište rada i osposobiti ih za pojedina zanimanja.

S druge strane je potrebna intenzivnija potraga za radnicima u inozemstvu. Ramb smatra da je Njemačka vlada "na pravom putu" time što je posljednjih godina umanjila prepreke za useljavanje. Olakšano je i useljavanje mladima koji se u Njemačkoj žele stručno obrazovati. S nekim zemljama izvan Europske unije, poput Bosne i Hercegovine, su sklopljeni i ugovori o lakšem zapošljavanju njegovatelja.

Ofenziva u Indiji

Trenutno se radi i na projektu kojim bi se u Indiji njemački uveo u škole kao strani jezik a sve u cilju bolje pripreme za eventualno iseljavanje u Njemačku. Želja njemačkih političara i poslodavaca je ta da se, diljem svijeta cijenjeni, IT specijalisti iz Bangalorea i Mumbaija dosele u Njemačku umjesto u SAD ili Veliku Britaniju.

No ofenziva vrbovanja stranih stručnjaka traje već godinama ali rezultatima nitko nije zadovoljan. Statistike o tomu koliko je zapravo stranaca na radu u Njemačkoj, nema. Prema prošlogodišnjim statistikama 2,2 milijuna stranaca je u njemačkoj plaćalo socijalna davanja. No nitko ne zna da li se među tim strancima nalaze i oni koji žive u pograničnim područjima i u Njemačku samo odlaze na posao. Državni ured za zapošljavanje je samo ove godine posredovao u zapošljavanju 700 radnika iz južne Europe. No Savezna agencija za zapošljavanje nema monopol na posredovanja a mnoge privatne agencije ne dostavljaju svoje podatke u neki središnji ured, tako da se točan broj novih doseljenika ne zna.

Iz Barcelone u provinciju

Isto tako se ne zna koliko radnika koji dođu u Njemačku ovdje zaista dugotrajno i ostane. Stručnjaci poput Ulrike Heitzer-Priem iz Centra za stručnu radnu snagu ne spominju konkretne brojke. No jedno je sigurno: broj povratnika je velik. Heitzer-Priem posreduje između stranih stručnjaka i njemačkih manjih i srednjih poduzeća koje su u potrazi za stručnjacima.

Problem kod malih i srednjih poduzeća je često taj da se nalaze izvan velikih i atraktivnih gradskih središta. U tim manjim tvrtkama se često i ne govori engleski što je otegotna okolnost za strane radnike. No često je i provincija razlog da se stranim radnicima baš i ne ostaje u novoj domovini. "Često se inženjere iz metropola poput Lisabona, Barcelone i Atene pošalje u neko malo mjesto u provinciji koje osim radnog mjesta i nema baš što previše ponuditi. To je jedna potpuno drugačija kvaliteta života", kaže Heitzer-Priem.

No i dobro integrirani visokoobrazovani stranci se često odlučuju na povratak u domovinu ili emigraciju u neku treću zemlju. Razlog je "stakleni strop" koji je još uvijek svakodnevica u njemačkim poduzećima i koji useljenicima bez dubokih korijena u društvu onemogućava penjanje na hijerarhijskoj ljestvici.