Blagostanje u Njemačkoj je definirano i geografskim položajem: u istočnoj Njemačkoj čak 20% ljudi pripada takozvanoj «nižoj klasi», a na zapadu zemlje samo se 4% građana može smatrati društvenim gubitnicima. Dvije trećine nove «niže klase» već je izgubilo svoj posao, a preostala trećina svoje radno mjesto «ne smatra pretjerano sigurnim». Sudeći po objavljenoj studiji pogođene osobe pate od «velike financijske nesigurnosti»: oni imaju vrlo niska mjesečna primanja, rijetko posjeduju stanove ili financijske rezerve, muče ih dugovi, nizak im je stupanj obrazovanja i imaju dojam kako ih je država ostavila na cijedilu. Puno ih vjeruje da su glavni krivci za njihove probleme stranci, od kojih se distanciraju.

Član vladajućih socijaldemokrata Ottmar Schreiner smatra da je do sadašnje situacije najviše dovela kriva politika na tržištu rada bivše crveno-zelene vlade kancelara Gerharda Schrödera: «Ako je netko desetljećima radio i onda ostao bez posla, ta osoba sa svojih 52 ili 53 godine godinu dana ima pravo na pomoć za nezaposlene, a nakon toga na samo 345 eura mjesečne naknade. Tako ti ljudi postaju siromašni, zajedno sa svojim obiteljima. To su pravila koja nisu u redu i mora ih se korigirati.»

Debata oko niže njemačke klase zahvatila je i vladajuće Kršćanske demokrate. Kancelarka Angela Merkel je rekla kako njezina vlada neće dozvoliti stvaranje jaza u društvu. Lijeva stranka je zatražila konkretne inicijative za rješavanjem pitanja siromaštva u Njemačkoj, a Liberali od kabineta u Berlinu zahtijeva korijenite promjene u socijalnoj politici.