Voćna vina od kupine, višnje, jabuke, likeri od maline, meda, jagode u vrhunskoj ambalaži prepoznatljivog hrvatskog dizajnerskoj dvojca samo su dio palete koju je mukotrpno od 2006. stvarala obitelj Kostelac. Njihova priča, iako trenutno posluju pozitivno, kako nam u razgovoru za DW kaže Krešimir Kostelac (naslovna fotografija) iz Orahovice, ista je kao i većine hrvatskih poduzetnika; mukotrpna i duga.

Iz kućne radinosti...

Rezultat napornog rada prije svega je proboj na tržište, u trgovine, a odnedavno i u domaću zrakoplovnu kompaniju, no razmišljajući unatrag prisjeća se naš sugovornik, nije siguran bi li sve to ponovio. Radišni slavonski mentalitet i znatiželja vukli su ga naprijed. Diplomirani agronom prisjeća se svojih početaka kada je malo po malo započeo proizvodnju, doslovno kako kaže, iz kućne radinosti, a sada proizvodi količine koje mogu konkurirati na tržištu.

„Da nije bilo supruge koja je magistar ekonomije i koja je vješta u papirologiji vjerojatno se ne bi ni snašli u cijeloj priči. Problemi svakog hrvatskog poduzetnika ili seljaka koji hoće nešto proizvoditi su isti. Papirologija, spora birokracija, proizvodne količine, konkurentnost, plasman na tržište, represija državne uprave, samo su neki od najčešćih problema koji muče sve one željne ikakvog oblika proizvodnje. Osim u papirologiji najveći problem jest plasman“, ističe Kostelac.

"Rušenje" zbog sitnica

Kada je riječ o proizvodnji delikatesnih vina, koja su posebna zbog svojih različitih receptura vrlo se teško udruživati s drugim proizvođačima, baš kao što je i u njegovom slučaju. Nekoliko puta u samim početcima dobivao je poticaje te se prijavljivao na razne projekte. Odustao je od dobivenog IPARD-a, nakon što su ga nekoliko puta „rušili“ zbog sitnica. Na kraju je zbog zahtjevne papirologije i dugotrajne birokracije koja ga je usporavala u radu, potpuno odustao od dobivenih sredstava.

„Teško se probiti na tržište bez obzira na kvalitetu proizvoda. Razlog su „veliki igrači“ i njihova konkurentnost“, požalio nam se Krešimir. Svoje proizvode uspio je plasirati u duty-free shoppovima i suvenirnicama, ali mnogi su se zatvorili zbog krize i slabe kupovne moći. Obilazio je sajmove i držao prezentacije, no vrlo brzo je zaključio da certifikati i brojne nagrade, za kvalitetu i visoki postotak prirodnih sastojaka bez dodatnih aroma i konzervansa, jednom riječju vrhunski proizvod, nisu garancija za konkurentnost.

Zaduženje na kuću i mehanizaciju...

Isti problemi pogodili su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Šimunović iz Čačinaca. Ono je trenutno u mirovanju i ne znaju što će biti dalje. Splet okolnosti i teška obiteljska situacija ne dozvoljava im daljnji razvoj. Snježana Šimunović sa suprugom je još 2001. krenula u proizvodnju kozjeg mlijeka i sira. Također, zbog konkurentnosti trebalo je širiti kapacitete. „Zaduženja na kuću, zemljište, mehanizaciju, povlače jedno za drugim i onome tko se ne snađe u „šumi“ birokracije, u jednom trenutku, sve krene nizbrdo“, kaže ona.

Ideje i volje za rad ima napretek. Vlasnica je nekoliko nagrada za sireve i kozji kulen. Mnogi su zainteresirani za njezine proizvode, no ona ih nema gdje proizvoditi i preraditi, jer kredite više ne može dobiti. U međuvremenu se suprug razbolio i umro, ali ona ne želi odustati. Snaga volje i upornost poveznica je među akterima obje priče - bez obzira na sve prepreke.

Svakidašnje jadikovke hrvatskih obiteljskih gospodarstava (OPG) može potvrditi i Antun Laslo, predsjednik udruge OPG-a Hrvatske „Život“ , mljekar i poljoprivrednik, koji svakodnevno prima pozive nezadovoljnih poljoprivrednika koje blokira porezna uprava. Prema njihovim statistikama trenutno je 33 tisuće OPG-ova u blokadi. 2013. godine aktivno je bilo 360 tisuća, na sada ih je samo 100 tisuća. Prema njegovom mišljenju ulaskom Hrvatske u Europsku uniju stanje se pogoršalo, jer su se promijenila pravila i povećali zahtjevi. Ljudi su morali masovno ulagati u gospodarstva kako bi po pravilniku proširili imanja i tako bili konkurentni i komercijalni, a na kraju su ostali prezaduženi.

Jedino rješenje?

Jedino rješenje Laslo vidi u zaštiti od uvoza koji je ispod hrvatskog standarda. Hrvatski proizvodi su kvalitetni, a jeftini uvoz ubija male proizvođače. Sve ovisi i o svjesnosti i kupovnoj moći građana, dodaje Laslo. Iako se u Hrvatskoj ne vodi službena statistika o broju i vrsti djelatnosti OPG-a, one su uglavnom regionalno raspoređene pa se tako u Osječko-baranjskoj županiji prema prijašnjoj statistici najviše bave proizvodnjom mlijeka. Također, prema neslužbenim rezultatima Poljoprivredne komore, najviše OPG-ova registrirano je u Osječko-baranjskoj i Splitsko- dalmatinskoj županiji.

Lakšoj dostupnosti malih poduzetnika do krajnjih potrošača pokušao je doskočiti i portal „Burza hrane“. Cilj je spojiti proizvođače i potrošače i povezati mala obiteljska gospodarstava s ugostiteljima, ne samo u Hrvatskoj nego i inozemstvu. Nadaju da će biti barem „kap u moru“ za spas klonulih gospodarstava.