"Kada sam dobio sudski poziv, sve mi se ponovo vratilo", kaže Joe E. (ime promijenjeno) za DW. Imao je noćne more. Kao i 12 drugih preživjelih on je pred Višim zemaljskim sudom u Koblenzu svjedočio na suđenju za podmetanje požara 19. rujna 1991. godine u smještaju za tražitelje azila u Saarlouis-Fraulauternu. Tada je smrtno stradao Samuel Kofi Yeboah iz Gane. U bivšem hotelu "Weißes Rössl” bile su smještene izbjeglice iz Gane, Nigerije, Obale Bjelokosti, Mauretanije, Sudana i bivše Jugoslavije.

Joe E. kaže da je sretan zbog procesa. "Istina mora izaći na vidjelo." Kao svjedok na sudu sjedi samo nekoliko metara od optuženog Petera S. iz tadašnje neonacističke skinhead scene u Saarlandu na krajnjem zapadu Njemačke. Još dvojica osumnjičenih su trenutno pod istragom, a vođa desničarske ekstremističke scene Peter S. se od lipnja nalazi u istražnom zatvoru.

Savezno državno odvjetništvo tereti optuženog za ubojstvo, pokušaj ubojstva i podmetanje požara iz nacionalsocijalističkih i rasističkih uvjerenja. Na suđenju je prikazana njegova fotografija u SS uniformi s kukastim križem. Najprije je njegova obrana rekla da je on u noći kada je podmetnut požar spavao.

Nakon što je sud signalizirao da on može računati s presudom, preko svog odvjetnika je objasnio da je bio prisutan tijekom podmetanja požara u kući u kojoj su Joe E. i ostali spavali.

Nacistički pozdravi i prijetnje smrću

Druge izbjeglice su Joea E. upozorile na skinheadse u Saarlouisu. U kupovinu su zato odlazili u skupinama. "Čim bi skinheadsa bilo više, oni su predstavljali prijetnju", kaže i prisjeća se rasističkih uvreda i Hitlerovih pozdrava ispred smještaja. Rasizam je, kaže, postao svakodnevno iskustvo, a policija je stalno legitimirala i kontrolirala izbjeglice.

Mjesec dana prije napada na smještaj u kojem se on nalazio, dogodio se napad na izbjeglički centar u Saarlouis-Rodenu, a uslijedili su i drugi. U oba slučaja pojavila su se i pisma s prijetnjama smrću. Policajac koji je 1991. vodio istragu izjavio je na sudu da nije bilo "ksenofobičnih napada" u Saarlouisu.

Joe E. nije čuo ništa o Saarlandu više od 30 godina. Tek je ove godine primio pismo od službenika za zaštitu žrtava iz Saarlanda, koji nudi razgovore i podršku. Policija je 1992. godine prekinula istragu nakon skoro godinu dana, pri čemu skoro da nije istraživala desničarsku scenu.

Signali pogođenima i počiniteljima

"Stječe se dojam da je policija ovo tretirala kao neku šalu. Jedna osoba je pri tome izgubila život, a drugi su za čitav život teško oštećeni", kaže Heike Kleffner iz Udruge savjetodavnih centara za one koji su pogođeni desničarskim, rasističkim i antisemitskim nasiljem (VBRG).

„Takvom nezainteresiranošću organa za provođenje zakona 1990-ih, pogođenima je signalizirano: 'Iz naše perspektive, vaš život ništa ne vrijedi'. Počiniteljima i njihovim simpatizerima je pak signalizirano: 'Proći ćete nekažnjeno'." Tek nakon što je optuženi uhićen u travnju 2022. godine načelnik tamošnje policije se ispričao za nedostatke u radu policije.

Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka je u izvjeütaju za 1991. godinu klasificirao smrtonosni napad kao nasilni čin s desničarskom ekstremističkom pozadinom. Pogođeni koji i dalje žive u Saarlandu ni danas se ne mogu osjećati sigurno, kaže Kleffner.

Najmanje 1.250 desničarskih podmetanja požara

Prihvatni centri za izbjeglice su u godinama nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke gorjeli na mnogim mjestima u zemlji. U tužbi se govori o "atmosferi pogroma" s obzirom na postupke desničarskih ekstremista u cijeloj zemlji protiv tražitelja azila. Policija i pripadnici Službe za zaštitu ustavnog poretka registrirali su najmanje 1.250 desničarskih podmetanja požara između 1990. i 1994. godine, kaže Heike Kleffner. Kriminolozi pretpostavljaju da stopa rasvijetljenih slučajeva iznosi maksimalno 20 posto.

Nije samo Služba za zaštitu ustavnog poretka 1991. prepoznala desničarsku ekstremističku pozadinu toga napada. "Tugujemo za Samuelom Yeboahom, ubijenom od strane fašista i rasističkih huškača", stotine ljudi prosvjedovale su s takvim transparentima u "maršu ljutnje i žalosti" ubrzo nakon podmetanja požara.

Dok iz uprave grada Saarlouisa nisu govorili o rasističkom napadu niti se javno sjećali Samuela Yeboaha, tri organizacije su desetljećima održavale sjećanje na Samuela Yeboaha: Vijeće za izbjeglice Saarlanda, Saar Antifašistička akcija i Akcija 3. svijet. Zahtijevali su rasvjetljavanje slučajeva napada, obeštećenje za pogođene i predočavanje svih dosjea i konsekvenca.

Priznanje tijekom roštiljanja?

Ubojstvo u Njemačkoj ne zastarijeva, ali do novih istraga i suđenja došlo je samo zahvaljujući iskazu jedne svjedokinje. "To sam bio ja i nikada me nisu uhvatili", to je o podmetanju požara u Saarlouisu navodno rekao optuženi 2007. i to tijekom roštiljanja. Kada je svjedokinja 2019. godine doznala da je u tom napadu ubijena jedna osoba, prijavila je sve policiji, a to je potvrdila i pod prisegom tijekom suđenja.

Za razliku od 1991. godine, nakon te dojave, državno odvjetništvo i policija pokrenuli su intenzivnu istragu desničarske scene u Saarlouisu pretresima, prisluškivanjem i brojnim razgovorima sa svjedocima. Savezni državno odvjetništvo preuzelo je ovaj slučaj. Sudski proces se vodi od studenoga 2022. godine i njime predsjeda sudac Konrad Leitges.

“Nećemo odustati, prevrnut ćemo svaki kamen”, rekao je on jednom svjedoku. Deset mjeseci provođena su detaljna istraživanja ​​događaja u vezi s podmetanjem požara.

Krici u smrtnom strahu

U noći 19. rujna 1991. godine počinitelj ili više njih polili su benzinom drveno stubište doma za tražitelje azila u Saarlouisu. Vatra se brzo proširila na gornje katove. Francuskinja koja se tada tu nalazila u gostima 32 godine kasnije je na sudu svjedočila o tome kako su ljudi vrištali i skakali kroz prozore.

Joe E. kaže da su ga te noći probudile tri jake eksplozije, te je potom izašao da vidi što se događa na stubištu: "Tada sam vidio dim i plamen - cijeli zid je bio potpuno u plamenu." Glasno je dozivao prijatelja koji je živio iznad njega: "Prošao je kroz vatru, djelomice je bio opečen i ozlijeđen." Dvojica mladića iz Nigerije su se ozlijedila prilikom skoka kroz prozor i preživjeli su s lomovima kostiju. Drugi su se uspjeli spasiti bježeći preko požarnih stuba.

Odjednom su se sa tavana začuli pozivi u pomoć Samuela Yeboaha, sjeća se Joe E.: "Vrisnuo je na svom jeziku: 'Mewuo ye, mewuo ye. Umirem, umirem'." Bio je zarobljen u plamenu i njegovi sustanari mu nisu mogli pomoći. Vatrogasci su ga uspjeli izbaviti s teškim opekotinama po cijelom tijelu. Jedan od njih je tijekom suđenja ispričao kako je 27-godišnjak pokušao razgovarati s njim. Umro je u bolnici tri sata kasnije. Samuel Yeboah je bio vrlo draga osoba, kaže Joe E., boksao je i igrao nogomet, imao je puno njemačkih prijatelja.

Policija je te noći saslušavala preživjele i vodila istragu usmjerenu na trgovinu drogom i organizirani kriminal. Pripadnike neonacističke skinhead scene u Saarlouisu policija je ispitivala tek nekoliko dana kasnije i provodila istragu samo jedan tjedan.

Joe E. i preživjeli koji su tijekom skakanja kroz prozore zadobili frakture, ubrzo nakon napada dobili su obavijesti o deportaciji. Danas se VBRG, zajedno sa organizacijom Pro Asyl, i dalje bori za humanitarno pravo na ostanak za ljude koji su bili žrtve desničarskog nasilja, kaže Heike Kleffner.

Isprika i suočavanje

U lipnju 2023., premijerka Anke Rehlinger (SPD) je prva šefica vlade u Saarlandu koja je priznala: "To je bio rasistički motiviran čin." Ona se obratila preživjelima: "U ime vlade Saarlanda molim žrtve i njihove obitelji za oprost zbog grešaka koje su u to vrijeme napravljene."

Ona je najavila osnivanje kompenzacijskog fonda za žrtve teških djela nasilja. U listopadu bi trebalo početi političko suočavanje s ubojstvom Samuela Yeboaha i drugim napadima. Tijekom rasprave o formiranju istražnog odbora zastupnik iz CDU-a u pokrajinskom parlamentu je rekao: "Oni koji su počinili teška kaznena djela ne smiju mirno spavati ni nakon više desetljeća." Oni moraju očekivati ​​da će se “pravna država vratiti i kazniti ih”.

Signal za tisuće preživjelih

Pored toga što će poslati poruku počiniteljima, suđenje bi moglo poslati i signal tisućama preživjelih rasističkog i desničarskog nasilja 1990-ih, kaže Heike Kleffner. Na primjeru ovog sudskog procesa oni bi mogli doživjeti da država – drugačije nego u ono vrijeme – ozbiljno shvaća njihovu zaštitu.

"Sve ove godine sam mislio da sam zaboravljen", kaže Joe E. Sada se nada, i za svog prijatelja Samuela Yeboaha, "da ćemo dočekati pravdu, da nije umro uzalud."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu