Ministar obrane Srbije Bratislav Gašić je smijenjen, ali inicijativa „Novinari ne kleče“ nastavlja s prosvjedima širom Srbije. Kako za DW objašnjava Zoran B. Nikolić, izvršni urednik portala „Cenzolovka“, zahtjevi koje su postavili vlastima isti su kao i na početku prosvjeda, ali je medijima ipak bilo zanimljivije da to svedu na problem smjene jednog ministra.

„To su zahtjevi koji bi trebali osigurati normalan rad novinara i medija u Srbiji. Zahtjevi su upućeni šestorici ministara i premijeru. Oni se tiču prije svega radnog položaja novinara, jer i tu imamo sličnu situaciju kao i u većini djelatnosti u Srbiji, a to znači da poslodavci ne poštuju zakone. Druga tema je podjela besplatnih dionica u onim medijima u kojima prošlogodišnja privatizacija nije uspjela. Tu je i niz zahtjeva upućenih ministru kulture i informiranja Ivanu Tasovcu, koji se odnose na provedbu medijskih zakona. Mi smatramo da ministar Tasovac uopće ne radi svoj posao i zato tražimo razgovor s njim. Imamo zahtjeve i prema ministru unutarnjih poslova Nebojši Stefanoviću, od koga u suštini tražimo da ne radi ništa, jer sve ono što je do sada radio u vezi medija je katastrofalno, a od nekih organa u njegovom ministarstvu tražimo da se provode istraga o praćenju novinara i davanju informacija iz istraga odabranim medijima“, kaže Nikolić.

Oskari za uništavanje medija

Inicijativa „Novinari ne kleče“ dodijelila je i svojevrsne „Oskare“ zaslužnima za stanje u medijima. Za cenzuru i gašenje emisija „Oskara“ je dobio premijer Aleksandar Vučić za „Dojam tjedna“, a pored njega nominirani su bili i ministar bez portfelja zadužen za izvanredne situacije Velimir Ilić za napad na novinara, kao i oglašivači. Ministar kulture i informiranja Ivan Tasovac dobio je „Oskara“ za „najmanje učinjeno na polju slobode medija“, dok je „Oskara“ za životno djelo povodom aktualnog stanja u medijima dobila Demokratska stranka (DS).

„Današnja situacija s medijima u Srbiji je možda najgora u proteklih 15 godina“, ističe za DW sociolog Dražen Pavlica. „Mediji su s jedne strane izloženi pritisku vlasti, a s druge strane ekonomska logika medija zahtijeva okretanje tržištu, tako da je manevarski prostor za slobodnu i odgovornu uređivačku politiku manji nego što je ikada bio.“

Ozbiljna kršenja novinarskih prava

Novinarima se ne isplaćuju zarade, pojedine novinare se prisiljava na potpisivanje pristupnice vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci, novinare se prati, čitav jedan kompleks vrlo ozbiljnog kršenja zakona i prava novinara se u Srbiji svakodnevno provodi a da malo toga doživi ozbiljnu raspravu u javnosti. Zoran B. Nikolić smatra da u Srbiji „afera pristiže aferu“ i da nije čudno što se zaborave i tako neke važne teme te ističe: „Zato i želim ponoviti, imali smo slučaj u Pančevu da je u privatiziranom mediju novi glavni urednik, inače lokalni funkcionar SNS-a, pod prijetnjom otkaza tražio od svih zaposlenih da se učlane u SNS. Oni koji su odbili dobili su otkaze. Imamo situaciju u Kragujevcu da u tri najveća lokalna medija novinari ne primaju plaće čak i duže od tri mjeseca. U najvećem od njih, RTV Kragujevac, koja, zanimljivo, ima istog vlasnika kao i RTV Pančevo, sve vrijeme stiže ogroman novac od lokalne samouprave, a da taj novac nikada ne stigne do plaća zaposlenih. Što se tiče praćenja novinara, očito je da toga ima i da se to radi nezakonito, ali pitanje je hoće li se to ikada ispitati.“

Privatizacija medija – politička travestija

Medijska scena u Srbiji prilično je nestabilna, nedovršena i pod velikim utjecajem države, odnosno onih koji kreiraju različite medijske sadržaje kroz razne kanale, ocjenjuje za DW Paola Petrić, koordinatorica projekata beogradskog ureda zaklade Heinrich Böll. „Ti kanali su netransparentno financiranje medija ili neadekvatno trošenje javnih sredstava za financiranje određenih medija. Time se, naravno, utječe na medijske sadržaje, ali istovremeno i krše neke slobode. Međutim, ta problematika ima svoje korijene i u prethodnom razdoblju, jer je odavno problematično vlasništvo medija, netransparentno vlasništvo, financiranje medija, slabija ili jača novinarska udruženja, koja se manje ili bolje organizirano bore za poboljšanje položaja novinara i medija.“

Privatizacijom medija došlo se u bizarnu situaciju da su mediji na kraju procesa navodno postali privatni, ali da kroz projektno financiranje ponovo dobivaju novac od lokalnih vlasti i na taj način su ponovo ovisni od politike i trenutne vlasti. Zoran B. Nikolić smatra da se to i moglo očekivati, „ali da je možda još veći problem od projektnog financiranja to što političari pokušavaju da na nezakonit način dodijele novac podobnim medijima zaobilazeći projektno financiranje. Opet ni tu nemamo sankcija, nema nikoga tko kontrolira da se to provode u skladu sa zakonom, tako da je i to još jedna tipična priča za Srbiju.“

Mediji kao važno pitanje za EU

Kroz naš rad mi uglavnom surađujemo s takozvanim neprofitnim i neovisnim medijima, ističe Paola Petrić. „S jedne strane je to i dobro, jer dobro je da imamo što više medija, ali s druge strane se onda postavlja pitanje povlačimo li se mi onda i sužavamo sebi prostor time što ćemo napraviti neki novi mali prostor, bilo elektronski ili tiskani. Ili bi se umjesto toga trebali truditi da ostvarimo što više utjecaja na mainstream medije, i da od njih tražimo da se više drže standarda slobodnog izvještavanja.“

Već su se više puta čule primjedbe da Europska unija i njene institucije ne poklanjaju dovoljno pažnje položaju medija i novinara u Srbiji. Paola Petrić kaže „kako ne dobiva dojam da to nije važno pitanje, pogotovu u svjetlu europskih integracija. Gospodin McAllister se svako malo javi i kaže kako je zabrinut zbog stanja u medijima u Srbiji. Zato ne mislim da je europskim institucijama nevažno stanje u srpskim medijima i one će uvijek reći svoje mišljenje i uputiti kritiku na određeno stanje. Međutim, s druge strane, također dobivamo poruku, zakonski okvir i provedba zakona su vaša odgovornost. Tu se onda nekako lopta vraća na teren Srbije i od lokalnih čimbenika onda ovisi što želimo postići u toj sferi i kakvu medijsku scenu želimo imati.“