Izjava potpredsjednika Sberbanka Aleksandra Vedjakina da je ta ruska banka, najveći vjerovnik i budući vlasnik Agrokora spremna prodati svoj udio u Agrokoru od 39,2 posto te da bi se to moglo dogoditi u prvoj polovini ove godine, snažno je odjeknula u hrvatskoj javnosti. „Pregovori su u tijeku sa svim zainteresiranim stranama, a ima ih dosta", rekao je Vjedjakin ruskim medijima u Davosu.

Sberbank je već ranije objavio da je primio neke ponude za svoj udio, no savjetnik predsjednika uprave Sberbanka za Agrokor, Maksim Poletaev brzo je nakon Vedjakinovih riječi dao izjavu Bloombergu, spuštajući loptu i ispravljajući zapravo svog šefa. On pak kaže kako Sber nikada nije krio da planira prodati svoj udio, no da je pitanje kada, po kojoj cijeni i tko bi im bio partner. Dodao je da bi mogli naći partnera koji bi otkupio njihov udio i ujedno refinancirao roll-up kredit od milijardu i 60 milijuna eura.

„Rusi ne moraju žuriti"

Iz upućenih krugova doznaje se da Sberbanku doista stižu ponude određenih ulagačkih fondova, no najveće je pitanje upravo ono što je Poletaev rekao: cijena. Trenutak za prodaju udjela u Agrokoru nije dobar, nagodba još nije implementirana i Sberbank još nije ni ušao u posjed novih kompanija. Po aktualnim ponudama Sberbank bi od 1,1 milijarde eura koliko je svojedobno posudio Ivici Todoriću, vratio možda 300-tinjak milijuna. Zbog toga, smatra poznati financijski analitičar Andrej Grubišić, nije izgledno da će Sber prodati svoj udio ove godine.

Grubišić u razgovoru za Deutsche Welle podsjeća da je Sber velika banka koja ne mora preko noći donositi odluke, ne mora pošto-poto prodati svoj udio. „Ako im netko dođe s dobrom ponudom, prodali bi odmah. Činjenica da će Sber prodati udio nikoga ne čudi, ali nije očekivano da to napravi tijekom 2019. Sberbank tek treba preuzeti upravljanje Agrokorom kojim sada upravlja Izvanredna uprava“, kaže Grubišić i naglašava da će tome sada biti već dvije godine. „Sve ideje koje Sber ima, trebaju bar dvije do tri godine da bi se implementirale i počele davati rezultate ako su suvisle“, kaže.

Osim toga, dodaje da Agrokor tek treba dokazati da će nagodba zaživjeti, a kompanija opstati jer nakon implementacije nagodbe ostaje ključni problem refinanciranja roll-upa. To će pak, kaže Grubišić, blago rečeno biti izazovno.

Znak nervoze?

Novinar Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije koji intenzivno prati situaciju u Agrokoru, Frenki Laušić riječi Aleksandra Vedjakina tumači pak da je Sberbank u jakom tempu pregovora oko moguće prodaje svog udjela. Blago relativiziranje te izjave u komentaru Poletaeva naznačuje da je vodstvo te banke podvojeno u taktičko-strateškim pitanjima vezanim uz hrvatski koncern, kao što su to bili od početka procesa lex Agrokor.

„No, pitanje je zašto Rusi ovako nervozno reagiraju, kome se šalju poruke te kako to sve utječe na procese u samom Agrokoru, pogotovo kada se radi o refinanciranju roll-up kredita u iznosu od 1,06 milijardi eura. U tom je kontekstu zanimljiva i izjava Poletaeva o tome kako je moguće da Rusi, nakon što u travnju postanu vlasnici 39 posto dionica Agrokora, pronađu jednog investitora koji će kupiti njihove dionice i refinancirati roll-up u tom iznosu. Ako neslužbene priče kazuju da Sberbank za svoj udio traži od 650 do 700 milijuna eura te ako zbilja dobiju oko 500 milijuna eura, to bi značilo da bi njihov kupac refinancirao gotovo polovinu roll-upa koji će vjerojatno i dalje imati lukrativne kamate, ali ne preko deset posto koliko trenutno iznose", kaže Laušić.

Grubišić pak ne isključuje scenarij da roll-up refinancira onaj tko ima najviše financijskih interesa da to učini, samostalno ili s nekim drugim. Ako stvari „zaguste", ne isključuje da će roll-up kreditori izaći iz tog kredita s diskontom, da neće dobiti milijardu nego 800 milijuna. Provesti prisilnu naplatu kada kredit dospije je vrlo komplicirano i pitanje je što bi dobili - ako bi dobili manje od milijarde, bolje je prodati uz diskont, misli Grubišić. Dodaje da financijske institucije koje su postale novi vlasnici mogu dati taj novac i istovremeno biti vlasnici i kreditori Agrokora.

Agrokor tek treba postati spreman za budućnost

Grubišić u svakom slučaju smatra da za Agrokor kao kompaniju jednostavno ne postoji jedan strateški partner. To je kompanija koja ima tri različite divizije, tri različita biznisa. Velike svjetske prehrambene kompanije ne zanimaju Mercator i Konzum, a trgovačke lance ne zanimaju Jamnica, Ledo ili Belje. „Očekujem da će se pronaći kupci za pojedine dijelove Agrokora, ali mislim da nije dobar trenutak za to, jer neće dobiti valuaciju koju bi mogli dobiti za dvije do tri godine kada stabiliziraju situaciju“, rekao nam je Grubišić.

Iz samog koncerna, naravno nisu reagirali na izjave iz Sberbanka. Agrokor još uvijek nije proveo nagodbu, kao ni restrukturiranje. Nije proveo ni sva kadrovska rješenja koja će voditi nove kompanije kada one, krajem ožujka kako je planirano, vjerojatno postanu operativne. Za to vrijeme, kamata na roll-up kredit i dalje raste, a problemi u kompaniji ostaju. „U operativnom pogledu Agrokoru značajno padaju prihodi, ali je EBITDA veća od planirane i zato je najveće pitanje kako investitori gledaju na buduće poslovanje kompanije. Za sada je pitanja mnogo više nego odgovora, ali je jasno kako nervoza Rusa nije bez nekog dubljeg temelja“, zaključuje na kraju novinar Frenki Laušić.