Pad Berlinskog zida je događaj koji je promijenio svijet. Godinu dana kasnije Njemačka je ponovno ujedinjena nakon 41-godišnje podjele. Nestankom druge diktature na njemačkom teritoriju, krajem DDR-a, s političke karte Europe počeo je nestajati čitav real-socijalistički tabor. Završen je Hladni rat Istoka i Zapada. 9. studenoga doista je bio sudbinski dan za njemačku i europsku povijest.

Ali, za Nijemce je taj datum važan bio već više puta u povijesti. 1918. je socijaldemokrat Philipp Scheidemann s balkona berlinskog Reichstaga proglasio republiku i tako označio kraj monarhije na čelu s carom Wilhelmom II: "Radnici i vojnici, budite svjesni povijesnog značenja ovoga dana. Dogodilo se nešto nečuveno. Pred nama je velik i nepregledan posao. Sve za narod, sve uz pomoć naroda. Ne smije se ništa dogoditi što bi naštetilo ugledu radničkog pokreta. Budite složni, vjerni i svjesni odgovornosti. Ono staro i trulo, monarhija, srušila se sama od sebe. Živjelo novo, živjela njemačka republika."

Napad na demokraciju s lijeva i desna

Mlada demokracija u Njemačkoj imala je poteškoća od samog početka. I lijevi i desni htjeli su je ukloniti što je prije moguće. 9. studenoga 1923. u Münchenu su nacionalsocijalisti pokušali državni udar. Predvodio ih je Adolf Hitler koji je za to osuđen na pet godina zatvora, ali je deset godina kasnije ipak legalno preuzeo vlast u Njemačkoj i svijet survao u najveću katastrofu: Drugi svjetski rat.

Već ranije su Židovima u Njemačkoj malo po malo oduzimana prava i prije nego što je počelo sustavno uništavanje. 9. studenoga 1938. u čitavoj Njemačkoj su paljene sinagoge, pljačkane židovske trgovine. Oko 100 Židova je ubijeno, 26.000 uhićeno. Pogrom nad Židovima cinično je nazvan "Kristalnom noći", a zapravo se radilo o nekoj vrsti generalne probe za holokaust. Šef nacionalsocijalističke Njemačke radničke fronte Robert Ley nije skrivao namjere nacista: "Židovi moraju biti srušeni, Židovi moraju biti i bit će uništeni. To je naša sveta vjera."

Rupa u Berlinskom zidu slomila cijeli DDR

U nizu sudbinskih dana 9. studenoga 1938. je najgrozniji. Teško je zamisliti veći kontrast u odnosu na 9. studenoga 1989. kada je pao Berlinski zid. Kada se ljudima u bivšem DDR-u neočekivano otvorila granica, sreći i euforiji nije bilo kraja. Već mjesecima su ljudi prosvjedovali protiv komunističkog režima. Tisuće su preko Mađarske i njemačkih veleposlanstava u istočnoeuropskim zemljama pobjegle. Iz dana u dan rastao je pritisak na vlasti da olakšaju mogućnosti putovanja. No, da će se to tako brzo dogoditi nitko nije očekivao. Kada je na jednoj međunarodnoj konferenciji za novinare u istočnom Berlinu objavljeno da sloboda putovanja odmah stupa na snagu, mase su krenule preko granice podijeljenog Berlina: "Najprije su propuštali pojedinačno, a onda su otvorili rampe. Sada možemo prelaziti bez pokazivanja iskaznice, možemo ići bez ičega. Bez kontrole. Ja uopće nemam uza se iskaznicu."

Nakon te izuzetne noći nije bilo povratka na staro stanje. Prva rupa u Berlinskom zidu srušila je ubrzo čitav truli sustav bivšeg DDR-a. Po četvrti put je 9. studenoga pisana njemačka povijest, ovaj put sretna epizoda. U tomu ništa ne mogu promijeniti ni brojne poteškoće s kojima se Njemačka susrela nakon pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja.

Ovaj tekst je prvotno objavljen 9. studenoga 2012.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu